Lunić o Spajićevim tvrdnjama o hibridnom djelovanju protiv Crne Gore

U kontekstu nedavnih izjava premijera Crne Gore Milojka Spajića o hibridnom djelovanju protiv države, konsultant iz oblasti geopolitike i bezbjednosti Nikola Lunić ukazuje na značajnu nejasnoću — zašto vrh izvršne vlasti više vjeruje javnosti nego sopstvenim institucijama kada je u pitanju odbrana informacija o prijetnjama po tu zemlju.

Spajić je nedavno tvrdio da su u hibridno djelovanje protiv evropskog puta Crne Gore umiješani zvaničnici najmanje dvije države iz regiona, pozivajući se na 'ozbiljne bezbjednosne operativne informacije'. U toj izjavi, on je naveo da takve aktivnosti imaju za cilj destabilizaciju Crne Gore uz podršku određenih političkih aktera i dijela medijskih struktura u zemlji.

Lunić je naglasio da se operativna saznanja o stranim uticajima obično obrađuju kroz nacionalne obavještajne mehanizme i tek nakon verifikacije prevode u javnu komunikaciju. 'Premijer je taj redoslijed preskočio, i upravo ta odluka zaslužuje pažljivije čitanje', smatra Lunić.

On smatra da bi Spajićeva izjava mogla biti pokušaj preventivne političke komunikacije, odnosno unaprijed imunizacije javnosti protiv moguće kampanje diskreditacije. Međutim, dodaje da se, kada se ta informacija posmatra u kontekstu izvora iz bezbjednosnog sektora o jednom visokom funkcioneru koji je pod uticajem kriminalnih struktura, slika dodatno komplikuje.

Lunić tvrdi da bi ukoliko je tačno da kriminogeni milje raspolaže kompromitujućim materijalom, to moglo dovesti do daljeg rasula unutar vlasti i dodatne podjele društva. On ukazuje na mogućnost da se sukob unutar izvršne vlasti predstavlja kao posljedica spoljnih prijetnji, umjesto kao priznanje unutrašnjeg nepovjerenja.

Osim toga, Lunić ističe da ukoliko premijer sumnja u profesionalnu autonomiju svojih službi, javni prostor mu ostaje kao jedini kanal za delovanje. 'U tom slučaju, javna objava nije znak bezbjednosne strategije, već simptom institucionalne krize', naglašava Lunić.

Na pitanje zašto Spajić nije imenovao države za koje tvrdi da hibridno djeluju, Lunić odgovara da bi javno imenovanje moglo predstavljati ozbiljan diplomatski potez koji zahtijeva odgovornost i dokaze. On dodaje da neimenovanje, pored odbrane, omogućava premijeru da pošalje poruku bez zatvaranja diplomatskog prostora.

Na kraju, Lunić zaključuje da je važno postaviti pitanje zašto vlast više vjeruje javnosti nego sopstvenim institucijama, naglašavajući da hibridno djelovanje rijetko uzrokuje krizu, već je često njeno pojačanje.