Amerika pojačava pritisak na Iran: Nova runda sankcija i regionalna hegemonija

Počela je nova runda američkog ekonomskog pritiska na već devastiranu ekonomiju Irana, ocijenio je spoljnopolitički analitičar Miad Nakhavali, navodeći da je Islamska Republika već više od četiri decenije pod najoštrijim sankcijama SAD, Evropske unije i Ujedinjenih nacija.

Čini se da Amerika sada pokušava direktan pritisak na klijente Irana, odnosno na rafinerije u Kini, privatne mjenjačnice, zlatare i biznise koji se bave kriptovalutama i olakšavaju finansiranje prodaje iranske nafte, rekao je Nakhavali u emisiji Radio Beograda "U središtu pažnje".

Teheran je, kako se ističe, postao iskusan u zaobilaženju sankcija, ali ključni izazov ostaje izvoz nafte. "Sa jedne strane imate ekonomske sankcije, s druge strane imate američku blokadu na Ormuškom moreuzu. Iran u velikoj mjeri zavisi od izvoza nafte. Dakle, ukoliko Iran ne izvozi najmanje jedan do dva miliona barela nafte, imaće veliki problem – neće moći da isplati zarade", smatra Nakhavali.

Komentarišući motive Vašingtona, Nakhavali podsjeća da su SAD pokušale da napadnu Iran fizički najmanje tri puta, pri čemu su u toku napada eliminisani mnogi komandanti Islamske revolucionarne garde, ali i vrhovni vođa Irana. Prema njegovim riječima, eventualni cilj SAD bila je promjena režima u Teheranu, što nije ostvareno.

Kada je riječ o kontroli plovidbe kroz Ormuški moreuz, stavovi Teherana i Vašingtona su suprotstavljeni – dok Teheran tvrdi da ima apsolutnu kontrolu nad svim brodovima i tankerima, Sjedinjene Američke Države navode da su uspostavile kanal koji prolazi blizu obale Omana. Prema mišljenju ovog analitičara, istina je negdje između, a iranski monitoring je donekle oslabljen američkim napadima na južni dio Irana, gdje su se nalazili radari i komunikaciona oprema.

U pogledu diplomatskih napora i nedavnih posjeta predstavnika Omana i Pakistana Teheranu, Nakhavali naglašava da diplomatija nikada nije zaustavljena, ali da suština sporazuma za Vašington i dalje znači "predaju" iranskog nuklearnog programa Islamske Republike.

Govoreći o širim regionalnim odnosima i novom odbrambenom savezu Saudijske Arabije, Turske i Pakistana, analitičar ocjenjuje da takvo savezništvo u praksi teško može da pruži stvarno odvraćanje ili vojnu korist, s obzirom na unutrašnje protivrječnosti i geopolitičke pozicije tih zemalja.

Istovremeno, situacija na Bliskom istoku predstavlja širu borbu za regionalnu hegemoniju. "Mislim da je neizbježan budući sukob između Turske i Izraela. Ne treba zaboraviti da je ovo što se trenutno dešava na Bliskom istoku borba oko prevlasti u regionu. I vi tu imate tri aktera koji mogu da postanu hegemoni – Iran, Tursku i Izrael", ocijenio je Nakhavali.

On smatra da će budućnost regiona zavisiti od brojnih faktora – od američkog prisustva i fokusa na Kinu, preko unutrašnjih dešavanja i predstojećih izbora u Izraelu, pa do činjenice da se stabilan poredak na Bliskom istoku ne može uspostaviti bez uvažavanja Irana i njegovog mjesta u novoj regionalnoj kalkulaciji.