Beogradska Politika: Da li se tiho stvara Pravoslavna crkva Crne Gore?

Beogradski list postavlja pitanje o mogućem stvaranju Pravoslavne crkve Crne Gore, kroz potiskivanje srpskog imena u javnom predstavljanju Mitropolije crnogorsko-primorske.

2

Beogradski list „Politika” prenosi ocjene publiciste Zorana Ćirjakovića da se u javnom predstavljanju Mitropolije crnogorsko-primorske sve češće izostavlja puno ime Srpske pravoslavne crkve, što on vidi kao mogući znak njenog postepenog identitetskog i institucionalnog udaljavanja od SPC.

Ćirjaković postavlja pitanje da li se u Crnoj Gori, kroz postepeno potiskivanje srpskog imena iz javnog predstavljanja Mitropolije, u tišini stvaraju pretpostavke za ono što bi jednog dana moglo biti nazvano „Pravoslavnom crkvom Crne Gore”. On smatra da nije slučajno to što se Srpska pravoslavna crkva u crnogorskoj javnosti često predstavlja samo kao „pravoslavna Mitropolija crnogorsko-primorska” ili jednostavno kao „Mitropolija”.

Prema njegovom mišljenju, izbjegavanje punog naziva SPC i srpskih nacionalnih odrednica moglo bi da predstavlja više od komunikacione ili taktičke odluke. Ćirjaković strahuje da bi takva praksa vremenom mogla da doprinese stvaranju posebnog crkvenog identiteta vezanog isključivo za Crnu Goru.

Govoreći o mogućem razvoju događaja, Ćirjaković pominje aktuelnog mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija: „Možda ona neće imati patrijarha, možda se taj ne-patrijarh neće zvati Joanikije”, navodi on, upozoravajući da istorija pravoslavnih crkava nalaže da se ovo pitanje ne zanemaruje.

On navodi da je prije dvije godine počeo da prati sadržaj početne stranice sajta Mitropolije crnogorsko-primorske i da je primijetio veoma rijetko pojavljivanje riječi sa osnovama „srp” i „srb”. Tvrdi da na naslovnoj strani uglavnom nije pronalazio izraze poput „Srpska pravoslavna crkva”, „srpski” ili „Srbi”, dok se skraćenica SPC pojavljivala rijetko.

Ćirjaković upoređuje ovo sa internet-stranicama drugih mitropolija SPC, na kojima je pripadnost Srpskoj pravoslavnoj crkvi jasno naznačena već u zaglavlju. On vidi tu razliku kao razlog za zabrinutost i postavlja pitanje zbog čega se u Crnoj Gori izbjegava praksa koja je u drugim dijelovima SPC uobičajena.

Prema njegovim riječima, dio sagovornika smatra da je riječ o taktičkom nastupu prilagođenom političkim i društvenim okolnostima u Crnoj Gori, dok drugi upozoravaju na postojanje težnji ka većoj samostalnosti Mitropolije. Autor ne tvrdi da je odluka o stvaranju posebne pravoslavne crkve u Crnoj Gori već donesena, ali smatra da mogućnost takvog razvoja događaja ne treba unaprijed odbacivati.

Njegova glavna teza je da se veliki identitetski i institucionalni zaokreti ne moraju dogoditi odjednom, već mogu početi promjenom naziva, javnog nastupa i načina na koji jedna institucija predstavlja samu sebe. Ćirjaković vidi posebnu opasnost u tome što bi eventualna transformacija postojeće kanonske strukture bila znatno ozbiljnija od djelovanja ranije osnovanih nepriznatih crkvenih organizacija u Crnoj Gori.

Takav proces bi, prema njegovoj ocjeni, mogao da se odvija iznutra, pod okriljem Mitropolije koja formalno ostaje dio SPC. On povezuje ovu mogućnost sa činjenicom da su poslije obnove nezavisnosti Crne Gore Beograd i Podgorica postali odvojeni politički centri, dok je Srpska pravoslavna crkva ostala jedinstvena.

Ćirjaković smatra da postojanje dvije države i različitih političkih interesa može vremenom stvarati pritisak da se jedinstvena crkvena organizacija prilagodi državnim granicama. U tom kontekstu, ukazuje na političke poruke predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića, koji je isticao pomirenje i „jedinstvo vjerujućeg naroda”.

On ocjenjuje da se iza takvih poruka ne smije izgubiti pitanje institucionalne pripadnosti Mitropolije Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Ćirjaković smatra da bi skrivanje ili potiskivanje srpskog imena, čak i kada se obrazlaže potrebom da Crkva bude prihvatljiva većem broju građana Crne Gore, moglo da proizvede suprotan rezultat – postepeno oblikovanje posebnog crnogorskog crkvenog identiteta.

Zabrinutost koju prenosi beogradska „Politika” svodi se na pitanje da li je sadašnji način javnog predstavljanja Mitropolije samo taktičko prilagođavanje složenim prilikama u Crnoj Gori ili prvi korak ka stvaranju zasebne Pravoslavne crkve Crne Gore.

Komentari

Pročitaj još

Zelenski: Rusija sprema mobilizaciju 300.000 vojnika za zauzimanje istočne Ukrajine

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski tvrdi da će Rusija do kraja godine mobilisati dodatnih 300.000 vojnika. Cilj je potpuno zauzimanje istočne Ukrajine.

Povezani članci

Svidjela ti se ova vijest?

Dobij još 5 najvažnijih svako jutro direktno u inbox. Besplatno.

Bez spam-a. Odjava u bilo kom trenutku.