Posljednji alarm za Balkan: Građanski koncept pod prijetnjom
Granice Balkana, uključujući Crnu Goru, posljedica su istorijskih kompromisa, a njihovo prekrajanje moglo bi izazvati teške posljedice za region. Građanski koncept se brutalno napada, dok međunarodna zajednica ne reaguje adekvatno.
Vrijeme za diplomatske eufemizme je isteklo. Sadašnje granice Balkana, pa i Crne Gore, jesu proizvod istorijskih kompromisa i pretežno zadovoljenja interesa velikih sila, ali bi njihovo eventualno novo prekrajanje bilo proizvod isključivo kukavičluka i sljepila. Posljedice za to bile bi teške ne samo za narode koji žive na Zapadnom Balkanu, nego i šire.
Crnogorska javnost na dnevnom nivou je bombardovana nastupima određenih lidera političkih partija, ujedno i visokih državnih funkcionera koji, iako sede u institucijama građanske države, nastupaju isključivo iz rovova samoproglašenih zaštitnika i predvodnika nacionalnih interesa. Iako dolaze iz različitih naroda i naizgled zastupaju suprotstavljene stavove, među njima vlada skoro savršen sklad i gotovo jedinstven konsenzus: svi oni iz svog uskog nacionalnog ugla guraju društvo ka etničkoj podeli.
Za to vreme, međunarodna zajednica se pretvara da upravlja krizom, dok Zapadni Balkan ubrzano klizi u nove svađe i sukobe. Istorija, čak i ova najnovija, nas uči da se balkanski požari i balkansko bure baruta ne pali polako, već da se ono pali i eksplodira kada se slabost navodnih spoljnih garanta mira spoji sa teritorijalnim apetitima lokalnih autokrata i etno moćnika.
Jedini bedem koji region deli od takvih sukoba je građanski koncept multikonfesionalnog i multinacionalnog društva. On se u Crnoj Gori u poslednje vreme nalazi pod brutalnim baražnim napadom. Istorijski narativi o etničkim i istorijskim pravima ovog ili onog naroda na Balkanu u suštini nisu bili težnja za pravdom, već operativni kod za sukobe, ratove i masovne grobnice.
Od Berlina 1878. godine, Londona i Pariza, pa preko Jugoslavije sve do Badinterove komisije i Dejtona, nove granice koje su se uspostavljale bile su rezultat kompromisa velikih sila i bez značajnijih uticaja naroda koji su živeli na tom prostoru. Iako su bile takve, one su imale, mora se priznati, jednu ključnu vrlinu: uspostavljan je ustavno-pravni okvir unutar kojeg je bilo moguće i trebalo graditi društvo na građaninu, a ne na plemenu i pripadnosti etnosu. Danas je taj okvir pred kolapsom.
Suočeni sa tokom globalnog sukoba Zapad – Rusija, na Balkanu svedočimo dramatičnom ubrzanju negativnih trendova, gde se tolerancija međunarodne zajednice takvom ponašanju graniči sa saučesništvom. Kolaps pregovaračkog procesa Beograda i Prištine pretvorio je taj prostor u proces permanentne nestabilnosti i prostor za unilateralne radikalne poteze na terenu koji sistematski urušavaju, bolje reći uništavaju šanse za multietnički život.
Crna Gora, koja je u zadnjih tridesetak godina važila za uspešnu priču, utočište i primer građanske multietničke i multikonfesionalne ideje na Balkanu, danas prolazi kroz proces puzajuće etničke teritorijalizacije. Politički akteri i, što je još opasnije, određeni državni i lokalni funkcioneri Crne Gore koriste svoje pozicije da obezvrede koncept građanske države kao zajednice ravnopravnih pojedinaca. Oni to i ne kriju i očigledno je da je njihov cilj da Crnu Goru pretvore u zemlju koju čini nefunkcionalan zbir etničkih feuda.
Ukoliko se u regionu formalizuje princip da teritorija pripada etničkoj većini na određenom prostoru, građanska Crna Gora biće velika žrtva u lancu secesija koji može da zapali ceo region Zapadnog Balkana i jugoistok Evrope. Ponašanje EU i njenih saveznika je takođe neprihvatljivo i dugoročno je na štetu budućnosti, mira i stabilnosti na Zapadnom Balkanu.
Stiče se utisak da je u pozadini ukrajinsko-ruskog sukoba, paralisana strahom od otvaranja drugog fronta na Zapadnom Balkanu, EU prihvatila strategiju popuštanja i tolerisanja autokratskih režima i etno nacionalističkih lidera. Sve podseća na davnu 1938. godinu i strategijsku grešku koja je učinjena Minhenskim sporazumom.
Kupujući, od slučaja do slučaja, prividni mir i kratkoročnu stabilnost od autokrata i etničkih jastrebova, Brisel i Vašington svesno ili nesvesno, svejedno, žrtvuju građanske institucije, vladavinu prava i sekularni karakter društava na Zapadnom Balkanu. To je kratkovido, ali i tragično. Ta tzv. stabilokratija je iluzija. Lokalne autokrate i etnički lideri strah EU ne čitaju kao poziv na kompromis, već kao zeleno svetlo za radikalizaciju.
Svaki ulog u etnički balans umesto u građanske institucije sa takvim ljudima je, nažalost, direktna investicija za buduće sukobe i radikalizaciju. Upravo zbog toga, EU mora hitno, jasno i javno da reaguje i da kaže da primat etničkog prava nad građanskim konceptom ne podržava, jer on može voditi u nova krvoprolića i prekrajanje granica.
Vrijeme za diplomatske eufemizme je isteklo. Sadašnje granice Balkana, pa i Crne Gore, jesu proizvod istorijskih kompromisa i pretežno zadovoljenja interesa velikih sila, ali bi njihovo eventualno novo prekrajanje bilo proizvod isključivo kukavičluka i slepila. Posljedice za to bile bi teške ne samo za narode koji žive na Zapadnom Balkanu, nego i šire.
Komentari
Zelenski: Rusija sprema mobilizaciju 300.000 vojnika za zauzimanje istočne Ukrajine
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski tvrdi da će Rusija do kraja godine mobilisati dodatnih 300.000 vojnika. Cilj je potpuno zauzimanje istočne Ukrajine.
Povezani članci
Popularno u Politika
- Mandić pozvao funkcionere na sjednicu o budućnosti koalicije ZBCG
- Nimanbegu: Građanski koncept države nikada nije zaživio u punom zamahu
- Osmani: SAD spriječile "mnogo veći napad Srbije" nakon Banjske
- Miloš Medenica optužuje ministra Šaranovića i bezbjednosni sektor
- Zašto suzavac na Trgu nezavisnosti vjerovatno vodi pravo do BIA i Beograda
Svidjela ti se ova vijest?
Dobij još 5 najvažnijih svako jutro direktno u inbox. Besplatno.
Bez spam-a. Odjava u bilo kom trenutku.





