Javna rasprava o izmjenama Ustava: Rokovi važniji od sadržaja

Ustavna reforma u Crnoj Gori suočava se sa kritikama zbog neadekvatnog pristupa javnoj raspravi i prioriteta rokova ispred suštinskih promjena.

3
Javna rasprava o izmjenama Ustava: Rokovi važniji od sadržaja

Ustav mora biti najbolji tekst koji država može da donese. Ne samo dovoljno dobar tekst koji može da stigne do predviđenog roka i izdrži „probu vremena” do neke sljedeće krize. Tu se ogleda razlika između „ispunjavanja pregovaračkih obaveza” i ustavne reforme, dok Crna Gora nastavlja evropsku trku.

Međutim, praksom zadovoljavanja forme umjesto dubinskih reformi i korjenitih sistemskih promjena, vlast rizikuje da promaši suštinski cilj procesa EU integracija, na štetu građana. Rad na izmjenama Ustava potvrdio je slabosti tog modela. U parlamentu je konstatovano kako je postupak usvajanja pet ustavnih amandmana, proglašenih za ključ zatvaranja pregovaračkih poglavlja 23 – Pravosuđe i temeljna prava i 17 – Ekonomska i monetarna unija, prošao još jednu zakonom propisanu fazu.

Ustavnom normom obavezujuća, (makar) jednomjesečna javna rasprava između dva skupštinska glasanja okončana je zaključkom članova Ustavnog odbora da pristigle prijedloge i sugestije neće razmatrati. Poslanici će se 24. avgusta, u drugom krugu glasanja, izjasniti o originalnom tekstu predloženih amandmana, uprkos uočenim slabostima i nedosljednošću Vladinog prijedloga.

Predsjednica Ustavnog odbora, Jelena Božović, potvrdila je da će amandmani XVII – XXI na Ustav, kojima se uređuju pitanja sastava i načina izbora članova Sudskog i Tužilačkog savjeta, kao i ustavni položaj CBCG, ostati onakvi kakve je sročila Vlada prije nego ih je, u februaru, poslala parlamentu na usvajanje, bez obzira na uočene manjkavosti. Iako je, po njenim riječima, među pristiglim sugestijama bilo i onih „oko kojih su svi saglasni”, Božović je objasnila zašto se parlament neće baviti prijedlozima sa javne rasprave.

„Rokovi nam tu mogućnost ne daju. Međutim, imamo kao poslanici mogućnost da to u narednom periodu promijenimo”, objasnila je poslanica NSD. Za pravo su joj dali i predstavnici opozicije. Poslanica DPS, Sonja Popović, je, „cijeneći napor svih koji su dostavili predloge”, pritvrdila da je vremenski tjesnac (u koji je parlament doveo sam sebe) razlog što neka rješenja, moguća bolja od vladinog prijedloga, neće biti ni razmatrana.

„Naglašavamo da bi se nakon analiza našao poneki (prijedlog) koji bi zavrijedio našu podršku, ali smo limitrani rokovima od kojih zavisi evropska perspektiva Crne Gore”, kazala je Popović. „Znamo šta su nam obaveze na EU putu i DPS nema dilemu šta nam je činiti.” Iako zvuči kao zakletva pred odsudnu bitku, izrečeno je samo nemušto objašnjenje smišljenog manevra koji za cilj ima uzupraciju procesa odlučivanja od strane političke klase.

Nakon što je bezbroj novih zakona, u ovom mandatu parlamenta, usvojeno bez učešća stručne i zainteresovane javnosti, a poneki od njih i bez obavezne prateće dokumentacije/analize, svođenje javne rasprave o izmjenama Ustava na zadovoljenje forme („održana je”) uz poziv na dogovorene ili nametnute rokove iz Brisela otvara pitanje: za čije interese rade i kome su odgovorni predstavnici ovdašnje izvršne i zakonodavne vlasti?

Sagledajmo, kroz fokus pristiglih primjedbi stručne javnosti, suštinu onoga što će poslanici naredne nedjelje usvojiti kroz dogovorene izmjene Ustava. Sudski i tužilački savjet imaće različit broj članova, različit model izbora predsjednika savjeta i njegov uticaj na donošenje odluka, različitu poziciju u odnosu na izvršnu i zakonodavnu vlast. Zašto? Ako je namjera bila da se ojača nezavisnost pravosuđa, onda je legitimno pitanje zbog čega se dva tijela koja imaju tako važnu ulogu u obezbjeđivanju samostalnosti pravosuđa uređuju po suštinski različitim principima.

Odgovor na to pitanje ne bi smio biti – žuri nam se, kasnimo. Sudski savjet će, prema aktelnom modelu, imati predsjednika i devet članova: predsjednika Vrhovnog suda, pet sudija i četiri ugledna pravnika. Predsjednika bira Savjet iz reda članova koji nijesu nosioci sudijske funkcije, dvotrećinskom većinom, a predsjednik ima odlučujući glas ako je broj glasova jednak. Sastav Savjeta proglašava predsjednik Crne Gore.

Tužilački savjet ima predsjednika i deset članova: predsjednik je Vrhovni državni tužilac. Članovi Savjeta: pet tužilaca, četiri različito profilisana ugledna pravnika i predstavnik Ministarstva pravde koji ne može biti ministar. Sastav Tužilačkog savjeta proglašava predsjednik Skupštine. Dakle, Sudski savjet dobija unutrašnju proceduru izbora predsjednika koji ne smije biti sudija. Tužilački savjet ostaje sa predsjednikom koji jeste nosilac tužilačke funkcije – VDT-om. U jednom Savjetu sastav proglašava predsjednik države, u drugom predsjednik Skupštine. U jednom nema predstavnika Ministarstva pravde, u drugom ima. U jednom predsjednik ima ustavno propisan odlučujući glas, u drugom nema takve odredbe.

Akcija za ljudska prava (HRA) predložila je da predsjednik Vrhovnog suda ne bude član Sudskog savjeta, kao i da se iz članstva u Tužilačkom savjetu isključi Vrhovni državni tužilac. HRA je tražila i drugačiji način izbora uglednih pravnika, javni poziv za dio kandidata, individualne mandate članova, kao i usklađivanje dva savjeta tako da oba imaju predsjednika kojeg bira sam savjet iz reda članova koji nijesu nosioci pravosudne funkcije, uz odlučujući glas predsjednika u slučaju jednakog broja glasova.

Institut alternativa je, takođe, predložio da VDT ne bude član Tužilačkog savjeta, upozoravajući na opasnost od koncentracije moći i tražeći jaču nadzornu ulogu Savjeta. CDT je ukazao na problem različitog uređivanja dva savjeta i tražio dosljedniji i dugoročnije održiv model. Drugi učesnici javne rasprave predlagali su preciznije kriterijume za izbor „uglednih pravnika“, drugačiji odnos broja tužilaca i uglednih pravnika u Tužilačkom savjetu, kao i uključivanje stručnjaka iz oblasti ekonomije, informatike i digitalizacije u rad savjeta.

Nijedna primjedba nije iz reda onih koje bi se mogle odbaciti kao laički ili politički pristrasne. Dobili smo više različitih predloga koji su pokušavali da odgovore na konkretne slabosti predloženog modela. Nijedan nije postao dio konačnog teksta. Nekome se žuri da ispuni zacrtane i vremenski oročene ciljeve. Bez obzira na izvjesnost da su ti rokovi – makar onaj koji se tiče zatvaranja svih pregovaračkih poglavlja do kraja godine – neodrživi.

U pitanju je – Ustav. Ako se dobar prijedlog ne razmatra zato što nema vremena, onda je to loša vijest za taj prijedlog i njegove predlagače. Ako se pregršt dobrih prijedloga ne razmatra zato što nema vremena, onda je to loša vijest za demokratske procedure (javnu raspravu) i javnost. Ali, ako se Ustav mijenja tako što se unaprijed dogovoreni tekst čuva od dobrih prijedloga i sugestija zato što nema vremena za njihovo ponovno usaglašavanje, onda je to loša vijest za Državu.

Krovni pravni akt države ne bi smio da bude proizvod brzine. Ne bi trebalo da bude ni rezultat toga koliko je dobro politički ispregovaran. I najmanje bi smio da bude mijenjan po principu: ovo smo već usaglasili između sebe i sa Briselom, popravljaćemo kad budemo imali vremena. Ustav mora biti najbolji tekst koji država može da donese – ne samo dovoljno dobar tekst koji može da izdrži probu vremena do sljedeće krize. Tu se ogleda razlika između ispunjavanja obaveza i ustavne reforme.

Ako već postoji sumnja da predložena rješenja nijesu najbolja moguća, onda bi najodgovornija reakcija bila upravo ona od koje se sada bježi: otvoriti raspravu, usporiti proceduru i provjeriti predložene modele. Rok može da se pomjeri. Politički dogovor može da se promijeni. Zakon može da se izmijeni. Ali kada se jednom promijeni Ustav, uz suštinsko kršenje procedure i rješenja koja nijesu najbolja, onda to postaje praksa koja će se preliti od vrha do dna pravnog sistema. I ne samo njega. Zato bi odgovorna vlast promijenila vizuru i, umjesto gledanja u kalendar, sebi postavila pitanje: jesmo li sigurni da su predloženi amandmani najbolje što možemo da uradimo kako bi Crna Gora postala, izistinski, kvalifikovan i prihvaćen dio EU. Ako odgovor nije potvrdan, problem nije u javnosti koja traži dodatnu raspravu i najbolja rješenja. Problem je u rokovima koji su, za rad sebičnih interesa pojedinaca, postali važniji od Ustava, države i građana.

Komentari

Pročitaj još

Vrhovni sud dao Trampu zeleno svjetlo za nastavak gradnje dvorane u Bijeloj kući

Vrhovni sud SAD-a omogućio administraciji Donalda Trampa nastavak izgradnje dvorane u Bijeloj kući, obustavljajući raniju presudu nižeg suda.

Povezani članci

Svidjela ti se ova vijest?

Dobij još 5 najvažnijih svako jutro direktno u inbox. Besplatno.

Bez spam-a. Odjava u bilo kom trenutku.