Vujović: Političke partije izbjegavaju otvorene liste zbog gubitka kontrole

Prof. dr Zlatko Vujović ističe da političke partije u Crnoj Gori izbjegavaju uvođenje otvorenih lista zbog straha od gubitka kontrole nad izborom kandidata. On naglašava potrebu za jačanjem Centralne izborne komisije kako bi se povratilo povjerenje građana.

0

Nedopustivo je da CeMI ili bilo koja NVO obrađuje i objavljuje izborne rezultate dramatično brže od same izborne administracije – jačanje CIK-a je ključno za vraćanje povjerenja građana u izborni proces.

Uprkos tome što se pred svake izbore deklarativno zalažu za veću demokratizaciju, političke partije u Crnoj Gori i najnovijim izmjenama izbornog zakona zaobišle su otvorene liste, čuvajući tako sistem blokiranih kandidatura i potpunu kontrolu nad dodjelom poslaničkih mandata.

Predsjednik Upravnog odbora CeMI-ja, prof. dr Zlatko Vujović, u razgovoru za naš list govorio je o ključnim slabostima izbornog procesa, otkrivajući kako se iza tehničkih izgovora krije nespremnost vrha stranaka da provjeri sopstveni legitimitet pred biračima. On smatra da tvrdnje da je model otvorenih lista previše komplikovan nemaju stručno utemeljenje te da primjer Kosova pokazuje da građani u regionu intenzivno i bez problema koriste preferencijalno glasanje kada im se ta mogućnost ponudi.

Vujović navodi da ne postoje ozbiljni stručni i tehnički razlozi zbog kojih Crna Gora ne bi mogla primijeniti taj model glasanja. Prema njegovim riječima, suštinska opstrukcija leži u političkom otporu i strahu partijskih rukovodstava od gubitka monopola nad određivanjem ko će dobiti poslanički mandat.

U razgovoru ističe da bi odustajanje od profesionalizacije i depolitizacije Centralne izborne komisije (CIK) predstavljalo opasan korak unazad u izbornoj reformi, i otkriva da su pojedini predstavnici partija kod zapadnih partnera već tražili podršku za reaktiviranje Državne izborne komisije pod potpunom partijskom kontrolom što bi, kako kaže, bio direktan udar na pretpristupni put i reformski proces.

Nedavnim izmjenama izbornog zakonodavstva tema otvorenih lista ponovo je zaobiđena, iako se skoro sve političke partije u Crnoj Gori pred svake izbore deklarativno zalažu za njih. Zbog čega partije već deceniju izbjegavaju ovaj korak i koga zapravo zavaravaju tom pričom ako čim uđu u parlament glasaju za zadržavanje blokiranih, zatvorenih lista?

Vujović odgovara da otvorene liste nijesu izostavljene slučajno. Nažalost, među najvećim brojem političkih partija postignuta je neka vrsta konsenzusa, nekada javnog, a mnogo češće prećutnog, da se to pitanje ostavi po strani. Razlog je prilično jednostavan. Dio partijskih rukovodstava otvorene liste doživljava kao prijetnju sopstvenoj kontroli nad partijom.

Otvaranjem lista građani više ne odlučuju samo kojoj će partiji dati glas, već dobijaju mogućnost da utiču i na to koji će kandidati te partije biti izabrani. Upravo taj drugi dio izaziva otpor. Partijsko rukovodstvo gubi monopol nad određivanjem ko će od njegovih kandidata dobiti mandat. To je posebno izraženo tamo gdje se rukovodstva osjećaju nedovoljno stabilno ili sigurno unutar sopstvenih partija. Zato je otpor prema otvorenim listama bio snažan, nekada otvoreno, a mnogo češće van očiju javnosti.

Postojala su i kompromisna rješenja. Jedan od argumenata protiv uvođenja otvorenih lista bio je da nema dovoljno vremena da se izborna administracija pripremi za njihovu primjenu. Međutim, zakon je mogao biti usvojen uz odloženu primjenu – da se novi model ne primijeni na prvim, nego na narednim parlamentarnim izborima. Time bi institucije imale dovoljno vremena da se tehnički pripreme, a političke partije i građani da se prilagode novom sistemu.

Problem je, dakle, mnogo manje tehnički, a mnogo više politički. Izborna pravila u Crnoj Gori dominantno kreiraju političke partije, a one prirodno imaju tendenciju da preferiraju pravila koja čuvaju njihovu kontrolu. Građani, čiji bi interes morao biti jedan od ključnih kriterijuma pri oblikovanju izbornog sistema, u tom procesu imaju mnogo manji uticaj.

Nama nijesu potrebni poslanički klubovi sastavljeni prvenstveno od ljudi koji uživaju najveće povjerenje partijskog lidera. Potrebni su nam poslanici koji imaju profesionalni integritet, znanje i politički kapacitet, ali i neposredno povjerenje birača. Ne tvrdim da otvorene liste same po sebi rješavaju sve probleme parlamentarizma ili unutarpartijske demokratije. Ali one mijenjaju veoma važan odnos moći: dio kontrole nad političkom karijerom kandidata oduzimaju partijskom vrhu i daju građanima. Upravo zato je otpor njihovom uvođenju toliko snažan.

Često se od političara može čuti opravdanje da su otvorene liste „tehnički komplikovane“ za sprovođenje ili da društvo nije spremno. Koliko su ti argumenti utemeljeni u struci, a koliko služe samo kao pogodan izgovor za očuvanje unutarpartijskog monopolizma i lojalnosti poslanika lideru, a ne građanima?

Vujović odgovara: "Kao neko ko se profesionalno i akademski dugo bavi izbornim sistemima, ne vidim ozbiljno stručno utemeljenje za tvrdnju da je model otvorenih lista toliko komplikovan da ga Crna Gora ne može primijeniti. Postoje različiti modeli preferencijalnog glasanja, uključujući veoma jednostavna rješenja koja se mogu prilagoditi našem izbornom sistemu. Kosovo je veoma interesantan komparativni primjer. Tamo birač glasa za politički subjekt, ali istovremeno ima mogućnost da preferencijalnim glasovima bira kandidate unutar liste tog političkog subjekta. Broj mogućih preferencija se kroz vrijeme mijenjao, a danas birači mogu koristiti do deset preferencijalnih glasova. Iskustvo pokazuje da građani veoma intenzivno koriste mogućnost da odlučuju ne samo koja će partija dobiti njihov glas nego i koji će kandidati sa njene liste biti izabrani. To je posebno važan primjer zato što pokazuje da argument kako građani nijesu spremni za takav sistem nema ozbiljno uporište. Ako građanima ponudite mogućnost da neposredno utiču na izbor kandidata, oni tu mogućnost koriste."

Tačno je da je brojanje preferencijalnih glasova nešto složenije od brojanja glasova kod potpuno zatvorenih lista. Ali govorimo o tehničkom pitanju koje je odavno rješivo. Postoje različiti modeli organizacije brojanja, kao i mogućnosti tehnološkog unapređenja procesa. Upravo zato nam je potrebna snažna, profesionalna i tehnički osposobljena Centralna izborna komisija. CIK bi trebalo da bude institucija od koje građani dobijaju prve pouzdane i sveobuhvatne informacije o rezultatima izbora. Danas imamo situaciju u kojoj CeMI obrađuje i objavljuje projekcije rezultata dramatično brže nego izborna administracija. To nije model kojem treba težiti. To možda nama u CeMI-ju imponuje ali to nije dobro za Crnu Goru. To je posao institucija. Potrebno je ulaganje u informacioni sistem i tehničke kapacitete CIK-a kako bi ona mogla brzo i precizno obrađivati podatke, uključujući i preferencijalne glasove. Zato tehničku složenost ne prihvatam kao ozbiljan argument protiv otvorenih lista. Tehnički problemi se rješavaju organizacijom, tehnologijom i adekvatnom pripremom.

Suštinski problem je politička spremnost da se dio moći sa partijskih rukovodstava prenese na birače. Sistemi zatvorenih lista u Crnoj Gori proizveli su politički ambijent u kojem poslanici odgovaraju isključivo partijskoj centrali koja ih je postavila na visoko mjesto na listi. Koliko ovakav izborni model direktno guši demokratiju unutar samih stranaka i sprečava razvoj nezavisnog i kvalitetnog parlamentarizma?

Vujović odgovara: "Zatvorene liste stvaraju ono što u teoriji možemo nazvati ‘sigurnim mandatima’. Ako istraživanja javnog mnjenja i prethodni izborni rezultati pokazuju da će određena partija gotovo izvjesno osvojiti, recimo, deset mandata, onda je vrlo vjerovatno da će prvih deset kandidata koje partijsko rukovodstvo postavi na listu postati poslanici. Birač praktično nema mogućnost da promijeni njihov međusobni redosljed. To partijskom rukovodstvu daje izuzetno snažan instrument kontrole. Ono ne kontroliše samo kandidovanje, već u velikoj mjeri unaprijed određuje i ko će biti izabran, odnosno selekcija kandidata je jednaka njihovom izboru. Posljedica je promjena pravca političke odgovornosti. Poslanik zna da njegova politička budućnost i mogućnost da ponovo dobije mandat prvenstveno zavise od toga da li će ga partijsko rukovodstvo ponovo postaviti dovoljno visoko na izbornoj listi. Zato je njegov racionalni politički interes da prvenstveno bude lojalan partijskom lideru i partijskom vrhu. Kod otvorenih lista ta računica se mijenja. Kandidat zna da mu nije dovoljno da dobije povjerenje partijskog rukovodstva kako bi bio stavljen na listu – mora dobiti i povjerenje birača da bi unutar te liste bio izabran. To ima direktne posljedice i po unutarpartijsku demokratiju."

Nama nijesu potrebni poslanički klubovi sastavljeni prvenstveno od ljudi koji uživaju najveće povjerenje partijskog lidera. Potrebni su nam poslanici koji imaju profesionalni integritet, znanje i politički kapacitet, ali i neposredno povjerenje birača. Ne tvrdim da otvorene liste same po sebi rješavaju sve probleme parlamentarizma ili unutarpartijske demokratije. Ali one mijenjaju veoma važan odnos moći: dio kontrole nad političkom karijerom kandidata oduzimaju partijskom vrhu i daju građanima. Upravo zato je otpor njihovom uvođenju toliko snažan.

Pitanje ostaje da li će Crna Gora ikada imati izborni sistem sa otvorenim listama? Vujović smatra da hoće, ali naglašava da političke partije za sada nijesu pokazale dovoljno spremnosti da naprave taj korak. Mnoge su se javno zalagale za otvorene liste, ali kada je postojala realna mogućnost da one budu uvedene, traženi su različiti načini da se odgovornost za odustajanje prebaci na nekog drugog. To je jedan od problema dosadašnje debate: deklarativno podržavate otvorene liste, ali kada dođe trenutak da se takvo rješenje ugradi u zakon, ono nestane iz dogovora. Na kraju građani nemaju otvorene liste, a gotovo niko od političkih aktera ne želi da preuzme odgovornost i kaže da ih nije želio. Ipak, misli da će pritisak građana za većim uticajem na izbor konkretnih predstavnika vremenom rasti. Ne vidi uvjerljiv demokratski argument zbog kojeg bi birač morao biti ograničen samo na izbor partije, dok bi partijsko rukovodstvo zadržalo ekskluzivno pravo da praktično odlučuje ko će biti izabran.

Komentari

Pročitaj još

Medojević: Iz kuće na Marezi prisluškivana rezidencija ambasadora SAD

Nebojša Medojević ističe da bi propusti Agencije za nacionalnu bezbjednost mogli imati međunarodne posljedice. Sumnja se na špijunske aktivnosti grupe bliske vrhu DPS-a.

Povezani članci

Svidjela ti se ova vijest?

Dobij još 5 najvažnijih svako jutro direktno u inbox. Besplatno.

Bez spam-a. Odjava u bilo kom trenutku.