Revizionizmom protiv revizionizma: Analiza istorijskih narativa

U novoj analizi, dr Srđa Pavlović ističe da savremeni revizionizam u Crnoj Gori često služi za politizaciju istorijskih narativa, stvarajući apsolutne krivce i žrtve.

1
Revizionizmom protiv revizionizma: Analiza istorijskih narativa

Živimo vrijeme koje proizvodi značajne akademske iskorake u sferu istraživanja do sada marginalizovane istorijske građe, ali takvi iskoraci nerijetko služe da se dodatno ankeriše politički potkan narativ o kategoriji apsolutnih krivaca za istorijske nedaće koje je propatila i preživjela specifična etnička grupa, nacija ili vjerska zajednica.

Zvanični istorijski narativi su često, ako ne po pravilu, u odnosu zavisnosti prema, odnosno, ovisnosti o političkom sistemu i društvenom poretku u kojem su kreirani. Izuzetno su rijetki slučajevi koji ilustruju nezavisnost jer, na kraju krajeva, apsolutna objektivnost ne postoji. Osim toga, cijena nezavisnosti i objektivnosti koja se plaća je veoma visoka, a istoričari su rijetko spremni i sposobni da podnesu taj ceh.

Istorijski narativi o Drugom svjetskom ratu u Crnoj Gori nijesu izuzetak od ovog pravila. Stoga su, naravno, dobrodošle nove interpretacije istorijskih izvora koje se ne mogu kategorizovati kao poslovične dvorske istorije. One su, nažalost, rijetke. Problem s novim interpretacijama i narativima, međutim, nastaje i onda kada su oni proizvod metodološki upitnih pristupa, uprkos činjenici da raspoloživa građa o ovom periodu naše istorije nudi relativno jasnu sliku kolaboracionističkog napora četnika, balista i muslimanske milicije na našem prostoru. Primjeri koji ovo ilustruju su isuviše brojni da bi ovdje bili navedeni.

U ovoj tački problematična metodologija postaje dio revizionističkog napora bez obzira da li se to radi namjerno ili ne. Azbuka ovog sofisticiranog revizionizma je obimna i uključuje obavezno insistiranje na tvrdnji o odbrambenoj funkciji (u zaštiti vjerske grupe, etničke grupe, naroda, nacije) dokumentovano kolaboracionističkih vojnih formacija. Ovo je kognitivni okvir koji saradnike okupatora premeće u zaštitnike specifične zajednice, a njihove zločine svodi na strašni epski postulat “zlo činiti ko se od zla brani, tu zločinstva nema nikakvoga”.

Ovakav savremeni revizionistički napor, iako jasno vidljiv i lako detektovan, biva zaklonjen dominantnim političkim diskursom u Crnoj Gori sa značajnim elementima etničkog, nacionalnog i vjerskog, koji omogućava da se konstruišu kategorije apsolutne žrtve i apsolutnog krivca. Mi živimo vrijeme koje proizvodi značajne akademske iskorake u sferu istraživanja do sada marginalizovane istorijske građe, ali takvi iskoraci nerijetko služe da se dodatno ankeriše politički potkan narativ o pomenutoj kategoriji apsolutnih krivaca za istorijske nedaće koje je propatila i preživjela specifična etnička grupa, nacija ili vjerska zajednica.

Zajednica-žrtva se istovremeno kategorizuje kao apsolutna i preko povlačenja linije kauzaliteta između temporalno razdvojenih zločina. Prosto rečeno, “naši” su uvijek branili nevinost, a “njihovi” su uvijek krvavili ruke. Ovo je, nažalost, tačka susreta svih revizionizama bez obzira pod kojom zastavom obitavaju i u kojim bogomoljama šapću o sopstvenim grijehovima.

Komentari

Pročitaj još

Fedorov: Ukrajina bi mogla napasti Rusiju sopstvenim raketama

Bivši ministar odbrane Ukrajine Mihailo Fedorov izjavio je da bi Ukrajina do kraja godine mogla koristiti balističke rakete za napade na Rusiju.

Fedorov: Ukrajina bi mogla napasti Rusiju sopstvenim raketama

Povezani članci

Svidjela ti se ova vijest?

Dobij još 5 najvažnijih svako jutro direktno u inbox. Besplatno.

Bez spam-a. Odjava u bilo kom trenutku.