Nacionalizam i pomirenje u Crnoj Gori

Crna Gora nije vakcinisana protiv nacionalizma. Osamdesete i devedesete pokazale su koliko je malo potrebno da od pitanja “ko si?” stignemo do pitanja “na čijoj si strani?”, a zatim do mnogo opasnijeg “šta ćemo sa njima?” Zato nam danas nijesu potrebne nove deklaracije koje će preko prošlosti staviti politički flaster. Potrebno nam je suočavanje sa njom.

Džavid Kahari, autor članka, naglašava da o nacionalizmu, šovinizmu i njihovim posljedicama ne piše samo na osnovu onoga što je pročitao u knjigama, već i iz ličnog iskustva. Kao mlad čovjek uključen u politiku, bio je suočen sa pitanjima nacionalne pripadnosti, što je oblikovalo njegov pogled na svijet. Pokazalo se da nije bilo dovoljno biti samo građanin Crne Gore; očekivalo se da se opredijelite prema nacionalnim taborima.

Nacionalizam, šovinizam i fašizam danas su često korišćene političke etikete, ali između njih postoje ozbiljne razlike. Nacionalni osjećaj nije problem, sve dok ne dovede do superiornosti jednog naroda nad drugim. Šovinizam ide korak dalje i ponizuje tuđe, dok fašizam predstavlja autoritarnu ideologiju koja guši pluralizam i opravdava represiju.

Društvo se ne probudi kao fašističko; to je proces koji počinje podjelom na “nas” i “njih”. Ugroženost nacije izgovara se kao opravdanje za nacionalizam, što može dovesti do stvaranja identiteta kao sredstva manipulacije.

Pomirenje, prema Kahari, nije nešto što se može proklamovati. Potrebno je suočiti se sa vlastitim greškama iz prošlosti, a ne pokušavati zaboraviti. Prvi korak ka pomirenju bi bila bezuslovna zaštita ustavnog poretka Crne Gore i priznavanje grešaka koje su dovele do podjela među građanima.