Treći krovni bezbjednosni dokument Crne Gore: Prijetnje i izazovi

Crna Gora je dobila prijedlog trećeg krovnog bezbjednosnog dokumenta koji prepoznaje različite prijetnje, uključujući organizovani kriminal, korupciju i klimatske promjene. Ovaj dokument će zamijeniti Strategiju iz 2018. godine.

11

Crna Gora je dobila prijedlog trećeg krovnog bezbjednosnog dokumenta od obnove nezavisnosti, koji prepoznaje ne samo organizovani kriminal i korupciju, već i iseljavanje sa sjevera, klimatske promjene, energetsku bezbjednost, sigurnost snabdijevanja hranom, pa i bezbjednost morskog dna. Konkretne mjere, rokovi i novac ostaju za Plan implementacije koji Vlada tek treba da donese.

Prijedlog strategije nacionalne bezbjednosti, koji je Vlada utvrdila 23. jula, trebalo bi da zamijeni Strategiju iz 2018. godine i da za naredni period odredi kako država prepoznaje prijetnje i kako na njih odgovara. Prva strategija donesena je nakon obnove nezavisnosti, radi uspostavljanja institucionalnog okvira suverene države, druga nakon ulaska u NATO, a treća se, kako se navodi, piše zbog krupnih promjena u međunarodnom okruženju, rata u Ukrajini, kriza na Bliskom istoku i sve izraženijih hibridnih i sajber prijetnji.

Dokument je, stoji u tekstu, usklađen sa strateškim konceptom NATO-a i bezbjednosnim politikama EU, uz ocjenu da je članstvo u Uniji ključni vanjskopolitički prioritet. Poruka koja se provlači kroz cijeli tekst jeste da tradicionalne granice bezbjednosnih zona više nemaju jasno značenje i da su prijetnje povezane i globalne. Bezbjednost više nije stvar samo vojske i policije, već i energetike, klime, demografije, zdravstva, obrazovanja, informacija, pa i podmorske infrastrukture. Otud i poziv na, kako se navodi u prijedlogu, sveobuhvatan, integrisan i proaktivan pristup.

Vizija je definisana kao bezbjedna, stabilna i demokratska država koja štiti suverenitet, teritorijalni integritet i ustavni poredak i doprinosi regionalnoj i globalnoj bezbjednosti. Misija je kontinuirano jačanje sistema koji je sposoban da prepozna, spriječi i odgovori na prijetnje, rizike i izazove. Dokument izričito navodi da se ta misija zasniva na vladavini prava, demokratskoj i civilnoj kontroli bezbjednosnog sektora, zaštiti ljudskih prava i sloboda, te transparentnosti i odgovornosti institucija.

Definisano je pet nacionalnih bezbjednosnih interesa, a uz svaki i konkretni ciljevi. Prvi je odbrana ustavnog poretka i bezbjednost građana, čiji su ciljevi efikasan sistem nacionalne bezbjednosti, održiva otpornost i civilna spremnost, funkcionalan sistem upravljanja krizama i kredibilni odbrambeni kapaciteti. Drugi je socijalna i ekonomska stabilnost, sa ciljevima održivog razvoja i pouzdanog snabdijevanja, efikasne i transparentne javne uprave, proaktivnog strateškog komuniciranja i stabilnog demografskog rasta. Treći je aktivan doprinos kolektivnoj i regionalnoj bezbjednosti, gdje su ciljevi punopravno članstvo u EU, kredibilno savezništvo u NATO-u i dobrosusjedski odnosi. Četvrti je zaštita identiteta, tradicije, kulture, jezika i običaja – uz jačanje veza sa dijasporom, koja se opisuje kao neodvojivi dio identiteta i razvoja države. Peti je zaštita životne sredine i resursa, sa ciljevima očuvanja prostora, održivog upravljanja resursima i otpornosti na klimatske promjene i katastrofe, u skladu sa ustavnim određenjem Crne Gore kao ekološke države.

Globalno okruženje dokument opisuje kao razdoblje duboke transformacije međunarodnog poretka, u kojem ostvarivanje geostrateških interesa ponovo uključuje mogućnost upotrebe konvencionalne vojne sile, uz agresiju Rusije na Ukrajinu kao prelomni događaj. Kao trajne prijetnje navode se i transnacionalni terorizam, organizovani kriminal i širenje oružja za masovno uništenje, a kao nova okolnost – pojava i moguća zloupotreba vještačke inteligencije. Na Zapadnom Balkanu, ističe se, posljedice tih previranja posebno su vidljive zbog nasljeđa etničkih sukoba, krhkih institucija i duboko polarizovanih društava. Spoljni akteri, prije svih Rusija, opisani su kao oni koji koriste širok spektar instrumenata, od energetskog pritiska do propagandnog i informacionog djelovanja, kako bi usporili integraciju regiona u EU i NATO i podsticali podjele. Uz to, region se suočava i sa mrežom interesa država koje kroz investicije, infrastrukturne projekte i kulturni uticaj nastoje da učvrste pozicije. Stabilnost Crne Gore, zaključuje se, primarno zavisi od unutrašnjih faktora – reforme institucija, vladavine prava i borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije.

Kao najozbiljniju i najdugoročniju prijetnju dokument označava organizovani kriminal i korupciju, posebno korupciju na visokom nivou, koja, kako se navodi, urušava vladavinu prava i podstiče zloupotrebu javnih resursa. Kriminalne grupe opisane su kao prilagodljive, umrežene preko granica i sposobne da se brzo oporave, uz sve sofisticiranije prikrivanje finansijskih tokova. Poseban prostor dat je hibridnim prijetnjama i malignom stranom uticaju – političkom, medijskom, ekonomskom, informativnom i obavještajnom djelovanju usmjerenom na podrivanje demokratskih institucija i procesa evropskih integracija. Rusija se u dokumentu imenuje kao „najznačajniji izvor prijetnji bezbjednosti saveznika“ u euroatlantskom prostoru. Sajber prijetnje svrstane su visoko, uz upozorenje da mete mogu biti državne institucije, ali i zdravstveni, energetski, finansijski, saobraćajni i medijski sistemi. Terorizam i nasilni ekstremizam ocijenjeni su kao prijetnja niskog nivoa, ali se izričito traži da se posebna pažnja posveti suzbijanju govora mržnje i radikalizacije, naročito kada dolaze od političkih ili vjerskih aktera, kao i analizi veza između terorističkih organizacija, organizovanog kriminala i političkih struktura. Kao stalna prijetnja navodi se i proliferacija konvencionalnog naoružanja i oružja za masovno uništenje.

Uz klasične prijetnje, dokument nabraja niz rizika i izazova koji se tiču svakodnevnog života. Među njima su ugrožavanje kritične infrastrukture – energetike, vodosnabdijevanja, saobraćaja i telekomunikacija, te ekonomska i energetska zavisnost od spoljnih izvora, koja, kako se navodi, ograničava stratešku autonomiju države. Kao dugoročni izazov istaknut je demografski pad i iseljavanje mladih i obrazovanih ljudi, naročito izraženo sa sjevera Crne Gore, uz ocjenu da se time smanjuje ključni resurs države – ljudi. Obrazovanje dokument tako veže direktno za otpornost: i kroz odliv obrazovanih sa sjevera i kroz medijsku pismenost kao branu od dezinformacija i radikalizacije, pa manjak jednog i drugog postaje pitanje bezbjednosti društva. Tu su i migracije, s obzirom na položaj zemlje na rutama ka Zapadnoj Evropi, klimatske promjene i degradacija životne sredine, bezbjednost i dostupnost hrane i vode, bezbjednost mora, podmorja i morskog dna, te zdravstvene krize i pandemije poput COVID-a. Dodatno se pominju rizici od tehnoloških promjena, ugrožavanja javne bezbjednosti kroz nasilne incidente i pojačanog obavještajnog djelovanja.

Dokument otvoreno govori i o sopstvenim slabostima. Navodi se da izmještanje dijela informaciono-komunikacione infrastrukture van teritorije Crne Gore povećava zavisnost od eksternih subjekata, da su administrativni i tehnički kapaciteti ograničeni, te da još ne postoji jedinstven nacionalni sistem upravljanja krizama – što, kako se ocjenjuje, može umanjiti sposobnost države da odgovori na krize.

Sistem nacionalne bezbjednosti podijeljen je na tri funkcionalne cjeline. Upravljačke elemente čine predsjednik, Skupština, Vlada, Savjet za odbranu i bezbjednost i Vijeće za nacionalnu bezbjednost. Prepoznavanje prijetnji dokument stavlja u nadležnost obavještajno-bezbjednosnog sektora. Za odgovor su zaduženi Vojska, Uprava policije, pravosuđe, službe zaštite i spašavanja, lokalne samouprave, privreda i sami građani. Kao zaseban zadatak navodi se uspostavljanje sistema upravljanja krizama, zasnovanog na standardima NATO-a, EU i UN, koji tek treba normativno urediti i koji bi krizu prepoznao kao jedno od stanja nacionalne bezbjednosti. Poseban značaj daje se i strateškoj komunikaciji, opisanoj kao način da država zaštiti demokratske procese od dezinformacionih prijetnji i sačuva povjerenje građana.

Ovaj dokument insistira na tri stuba koji su međusobno povezani, a čuvaju integritet i bezbjednost. Prvi je jačanje nacionalne otpornosti – kroz vladavinu prava, zaštitu kritične infrastrukture, smanjenje ranjivosti na ekonomske, energetske i socijalne šokove, zaštitu prirodnih resursa, prilagođavanje klimatskim promjenama i politike zelene tranzicije. Drugi je unapređenje bezbjednosnih kapaciteta – borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, odgovor na hibridne i sajber prijetnje, modernizacija obavještajnog sektora, interoperabilnost odbrambenih i civilnih kapaciteta, razvoj podrške zemlje domaćina (Host Nation Support) i harmonizacija nacionalnih politika sa NATO, EU i UN. Treći je jačanje društvene kohezije – promocija građanskog koncepta države, jačanje veza sa dijasporom, reforma obrazovanja i cjeloživotno učenje, te unapređenje medijske i digitalne pismenosti kao odgovora na dezinformacije i radikalizaciju.

Funkcionisanje sistema, navodi dokument, oslanja se na ljudske, materijalne, finansijske i institucionalne resurse. Kod ljudskih resursa priznaju se izazovi u privlačenju i zadržavanju kadra, uz demografske izazove. Materijalni resursi obuhvataju opremu, tehnologiju i infrastrukturu, a institucionalni normativni okvir i mehanizme koordinacije. Konkretnih iznosa nema; jedina, i to posredna, finansijska referenca jeste pomen izdvajanja za bezbjednost i odbranu u kontekstu NATO samita u Hagu, naveden u aneksu dokumenta. U ovom dokumentu nema mjerljivih ciljeva, indikatora ni rokova za pojedinačne mjere, a poglavlje o resursima govori načelno. Jedina čvrsta obaveza jeste da Vlada Plan implementacije donese u roku od šest mjeseci od stupanja Strategije na snagu i da o sprovođenju godišnje izvještava nadležni skupštinski odbor. Stupanjem na snagu prestaje da važi Strategija iz 2018. godine.

Komentari

Pročitaj još

Raskol u Crnoj Gori: Da li se zaista mijenja politika?

U Crnoj Gori se dešava raspad političke konstrukcije brendirane kao 'oslobođenje'. Postavlja se pitanje da li su raskoli između vođa stvarni ili fingirani, a suština politike ostaje nepromijenjena.

Raskol u Crnoj Gori: Da li se zaista mijenja politika?

Povezani članci

Svidjela ti se ova vijest?

Dobij još 5 najvažnijih svako jutro direktno u inbox. Besplatno.

Bez spam-a. Odjava u bilo kom trenutku.