Da li nas EU vidi kao centar za migrante: Crna Gora i dalje 'u igri'

Na vanrednom sastanku ministara unutrašnjih poslova EU nije donijeta odluka o Crnoj Gori kao centru za prihvat migranata, ali je zemlja ostala na preliminarnoj listi mogućih lokacija.

4

Na vanrednom sastanku ministara unutrašnjih poslova EU 4. avgusta 2026. nije donesena odluka da Crna Gora bude centar za prihvat ili repatrijaciju migranata. Nije donesena ni odluka kojom bi EU formalno odbacila Crnu Goru kao moguću lokaciju.

Naime, Crna Gora, prema objavljenom zvaničnom izvještaju sa sastanka, nije pojedinačno razmatrana niti pomenuta. Sastanak je bio označen kao neformalna videokonferencija ministara unutrašnjih poslova, a ne kao formalno zasjedanje na kojem se usvajaju pravno obavezujuće odluke.

Zvanični rezime Savjeta EU navodi saglasnost država o jačanju povratka i deportacija; zaštiti spoljnih granica EU; borbi protiv krijumčarskih mreža; razvijanju partnerstava sa trećim državama; boljem praćenju društvenih mreža i ranom upozoravanju na masovna kretanja.

U dokumentu nema Crne Gore, Albanije, Ugande niti bilo koje druge moguće zemlje domaćina. Nema odluke o lokacijama, budžetu ili otvaranju pregovora sa konkretnim državama. Na stranici sastanka nije objavljen nikakav dokument o izboru zemalja — samo zvanični rezime i spisak učesnika.

Italijanska premijerka Đorđa Meloni predlaže Crnu Goru za prihvat migranata

La Republika: Meloni izostala iz Tivta zbog neslaganja sa evropskim liderima oko Ukrajine

Suspendovan Šengen zbog migrantske krize, Italija privremeno zatvara granice sa Španijom

Šta je Italija iznijela

Italijanski ministar Mateo Pjantedozi na sastanku je zatražio da EU razvija „nove modele centara“ za obradu zahtjeva za azil i povratak migranata u bezbjedne treće zemlje.

Reuters je poslije sastanka prenio njegov zahtjev, ali ne navodi da su ministri prihvatili konkretnu italijansku listu niti da je dat mandat za pregovore sa Crnom Gorom. Zvanični rezultat sastanka svodi se na opštu podršku jačanju povrataka i partnerstava sa trećim zemljama. To znači da je politički pravac prema spoljnim centrima ostao živ, ali nije usvojena italijanska geografska lista.

Crna Gora nestala sa uže italijanske liste

ANSA je 2. avgusta objavila široku preliminarnu listu od desetak država, među kojima je bila Crna Gora. Međutim, Corriere della Sera je 4. avgusta, neposredno pred sastanak, objavio da je italijanski predlog sužen na tri afričke države: Ruandu, Ugandu i Ganu.

Crne Gore nema na toj užoj, operativnijoj listi koju je Pjantedozi navodno trebalo da predstavi ministrima EU.

L’Espresso je takođe objavio da su Ruanda, Uganda i Gana jedine države sa šireg spiska za koje se pominju već pokrenuti konkretni razgovori, uz učešće Italije, Danske, Njemačke ili drugih zainteresovanih članica. Crna Gora je ostala na ranijem, širokom spisku mogućih opcija, ali ne i na listi najkonkretnijih lokacija.

To još nije trajno uklanjanje Crne Gore iz svih budućih razmatranja.

Premijer Milojko Spajić je 4. avgusta saopštio da Crna Gora nije vodila pregovore o centrima, da Vlada nije dobila zvaničnu inicijativu i da, ako inicijativa stigne, odgovor će biti negativan.

Izjava je objavljena nekoliko sati prije ili tokom evropskog sastanka. Ova izjava je javno obećanje predsjednika Vlade da neće prihvatiti centar za migrante iz država EU. Ali ova izjava nije formalna odluka Vlade. Da li će se ime Crne Gore ponovo u budućnosti pojaviti na ovom nemilom spisku?

Otkud Crna Gora na ovom spisku?

Italijanska državna agencija ANSA objavila je 2. avgusta da se Crna Gora nalazi na preliminarnoj listi zemalja u kojima bi mogli biti osnovani centri za vraćanje iregularnih migranata iz Evropske unije.

Na listi su još Gana, Senegal, Tunis, Libija, Mauritanija, Egipat, Uganda, Uzbekistan, Jermenija i Etiopija. U kraćim verzijama iste vijesti pominje se i Ruanda. ANSA je, međutim, prije tri dana posebno izdvojila Ugandu i Crnu Goru kao moguće ozbiljnije kandidate za nove centre.

Italija je predložila da se takozvani „albanski model“ proširi na evropski nivo i da se u državama van Evropske unije uspostave zajednički centri za vraćanje migranata. Za razliku od postojećeg aranžmana Italije i Albanije, nove centre ne bi plaćala samo pojedinačna država članica, već bi se finansirali evropskim novcem.

Nijedna država se zasad ne nalazi na zvaničnoj listi Evropske komisije, jer takva konačna lista nije javno usvojena. Njeno ime pojavljuje se na preliminarnom spisku koji italijanski mediji pripisuju izvorima iz Vlade Đorđe Meloni i diplomatskim krugovima.

Zato naslovno pitanje — da li EU Crnu Goru vidi kao centar za migrante — nema jednostavan odgovor.

EU je već stvorila pravni okvir za izmještanje migranata u treće države, dok jedna od njenih najuticajnijih članica otvoreno kandiduje Crnu Goru kao moguću lokaciju. To nije završena odluka, ali nije ni bezazlena medijska spekulacija.

Šta su zapravo „return hubs“

Novi centri ne bi bili obični prihvatni centri za ljude koji upravo podnose zahtjev za azil.

Riječ je prvenstveno o takozvanim return hubs, odnosno centrima u koje bi države članice EU mogle poslati državljane trećih zemalja za koje je već donesena odluka da nemaju pravo da ostanu u Uniji.

Prema tekstu koji su usaglasili Savjet EU i Evropski parlament, ti centri mogu imati dvije funkcije: da budu tranzitni centri iz kojih se organizuje dalje vraćanje u zemlju porijekla; ili da treća država postane konačna destinacija za osobu protjeranu iz EU. Sporazumi bi formalno smjeli biti zaključeni samo sa državama koje poštuju međunarodno pravo, ljudska prava i zabranu vraćanja ljudi u države u kojima im prijeti progon ili nečovječno postupanje. Maloljetnici bez pratnje trebalo bi da budu izuzeti.

Najproblematičniji dio je mogućnost da treća država postane konačna destinacija.

Šta bi se dogodilo ukoliko zemlja porijekla odbije da primi svog državljanina? Da li bi ta osoba ostala u Crnoj Gori mjesecima ili godinama? Ko bi bio odgovoran za pritvor, smještaj, liječenje, pravnu pomoć, sudske postupke i bezbjednost centra? Da li bi se osoba vratila državi EU koja ju je poslala ili bi postala trajna obaveza Crne Gore?

Na ta pitanja zasad nema javnih odgovora.

Zašto je pojavljivanje Crne Gore na ovoj listi posebno problematično

Crna Gora je jedina država Zapadnog Balkana i jedina kandidatkinja za članstvo u EU koja je navedena na novoj preliminarnoj listi. Albanija se ne navodi jer se na njenoj teritoriji već nalaze italijanski centri. Jermenija pripada prostoru Južnog Kavkaza, dok su ostale pomenute države uglavnom u Africi ili Centralnoj Aziji.

Crna Gora je tako svrstana u isti politički paket sa Libijom, Mauritanijom, Ugandom, Etiopijom, Ganom i Senegalom.

To otvara i očigledan paradoks. Vlada tvrdi da bi Crna Gora mogla postati članica EU 2028. godine. Return hubs se, međutim, osnivaju u trećim državama — dakle izvan Evropske unije. Kada bi Crna Gora postala članica, više ne bi mogla imati isti pravni status u takvom aranžmanu.

Zato se nameću tri moguća objašnjenja: ili se računalo da centar bude uspostavljen prije članstva, ili se u evropskim prijestonicama ne vjeruje potpuno crnogorskom roku za pristupanje, ili je Crna Gora samo jedna od opcija kojom se ispituje spremnost politički zavisnih kandidata da preuzmu dio evropskog migracionog tereta.

Albanski model: skupo, pravno sporno i uglavnom prazno

Italija svoj predlog predstavlja kao širenje „albanskog modela“. Međutim, iskustvo Albanije prije je upozorenje nego uspješna formula.

Sporazum Đorđe Meloni i Edija Rame potpisan je u novembru 2023. godine. Italija je na teritoriji Albanije izgradila centre u Šenđinu i Gjadru, koje sama finansira, obezbjeđuje i vodi pod italijanskom jurisdikcijom.

Prvobitni plan predviđao je obradu do 3.000 ljudi mjesečno, odnosno do 36.000 godišnje. Umjesto toga, sudske odluke, sporovi oko toga koje se zemlje mogu smatrati bezbjednim i pitanja zakonitosti pritvaranja izvan teritorije Italije blokirali su najveći dio projekta.

Komentari

Pročitaj još

Politika kasabe: Ulcinj kao nacionalni posjed ili građanska država?

Izjava Nika Đeljošaja da je Ulcinj albanski grad izaziva zabrinutost zbog opasnosti od etničke podjele. Autor ukazuje na značaj građanske Crne Gore nasuprot nacionalizmu.

Politika kasabe: Ulcinj kao nacionalni posjed ili građanska država?

Povezani članci

Svidjela ti se ova vijest?

Dobij još 5 najvažnijih svako jutro direktno u inbox. Besplatno.

Bez spam-a. Odjava u bilo kom trenutku.