Garčević o Crnoj Gori šest godina nakon pada DPS-a
Vesko Garčević ističe da se malo toga suštinski promijenilo u politici Crne Gore nakon pada DPS-a. Iako 70% građana podržava članstvo u EU, ta većina nije reflektovana u aktuelnoj vlasti.

Šest godina nakon pada tridesetogodišnje vlasti Demokratske partije socijalista (DPS), malo se toga suštinski promijenilo u načinu na koji se u Crnoj Gori vodi politika, a razlog što je država nikad bliža članstvu u EU leži mnogo više u geopolitičkim okolnostima, nego u postignutim reformama, ocijenio je diplomata i profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu u Bostonu Vesko Garčević.
On je u intervjuu “Vijestima” rekao da je svako proširenje EU bilo političko i Crna Gora, svojom veličinom, a ipak i napretkom u odnosu na druge kandidate iz regiona, je praktično poželjan kandidat i poželjan novi član, kako bi se potvrdilo da politika proširenja nije umrla.
“Smatram da su šanse Crne Gore velike, da moramo da napravimo neku katastrofalnu grešku da bismo tu šansu izgubili, ali ne želim da dajem lako kredit novoj vlasti za takav uspjeh. To treba staviti u jedan širi kontekst”, poručio je.
Govoreći o zaokretu šefa parlamenta i lidera Nove srpske demokratije Andrije Mandića prema EU i Zapadu, naveo je da to nije proizvod nekog unutrašnjeg ideološkog preokreta, već posljedica šireg jačanja desnih i populističkih snaga u samoj Uniji, koje u crnogorskom zvaničniku prepoznaju potencijalnog partnera.
Kada je riječ o odnosu snaga između Mandića i lidera Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića u kontekstu odnosa sa Beogradom, Garčević procjenjuje da će srpsko rukovodstvo vjerovatnije više ulagati u Kneževića, kome više vjeruje, ali da neće propustiti priliku da zadrži uticaj i preko Mandića ukoliko se ukaže prostor za to.
Napominje i da je glavni mehanizam uticaja Beograda na Crnu Goru zapravo Crkva, a ne politika, budući da politički akteri mogu da se mijenjaju, dok crkveni uticaj ostaje konstanta.
Što se tiče Pokreta Evropa sada (PES), Garčević upozorava da raste nezadovoljstvo njihovih iskrenih proevropski opredijeljenih birača, zbog utiska da se PES nalazi u sjenci Mandićevog uticaja u Vladi.
Govoreći o perspektivi DPS-a, smatra da ta partija može da uzme 25-26% na izborima, ali to opet neće biti dovoljno da bude sama na vlasti, a za koaliciju je i dalje nepoželjan partner zbog zaostavštine iz prošlosti.
Uskoro će se navršiti šest godina od smjene trodecenijske vlasti DPS-a. Šta se, prema Vašem mišljenju, promijenilo od tada, gdje je danas Crna Gora? Vrlo malo se toga promijenilo, izuzev nekih odnosa prema Crkvi (Srpskoj pravoslavnoj crkvi), što jeste jedna velika promjena u smislu okretanja više prema Srbiji. Ali, u načinu kako se sprovodi politika, stvari su ostale manje-više iste. Nijesu uvedene neke promjene u smislu načina na koji se rukovodi zemljom, kako se razumije politika, kako se organizuje vlada. Imamo sad Vladu sa 33 člana, što je presedan u svijetu, sa zemljom ove veličine i tako dalje.
Ako bismo htjeli da budemo optimisti i to gledamo sa druge strane, na sreću članstvo u NATO i naša strateška orijentacija prema EU nijesu dozvolili da Crna Gora sklizne i krene nekim drugim pravcima, što je bila namjera određenih stranaka u Vladi, prije svega prosrpske orijentacije. Znači, možemo to da gledamo i s jedne i sa druge strane, ali kao građanin Crne Gore ja bih više volio da su se stvari razvijale mnogo bolje, da su se struka i znanje stavljali u prvi plan, a ne to što ste htjeli da namirite neke partije koje su sad u vlasti, a njih je mnogo više nego što ih je prije bilo.
Kako biste ocijenili dosadašnji učinak Vlade Milojka Spajića, koja ubrzo ulazi u četvrtu godinu mandata i koja, uprkos mnoštvu loših poteza, završava pregovore s EU? Ocjena bi bila jedna mala trojka. A što se tiče članstva u EU, sasvim je jasno da je to, osim što morate da ispunite sve one zahtjevne reforme, a gdje mi zapravo i dalje kaskamo, i proces koji je definisan politikom i geopolitikom.
Da budemo jasni, sadašnji porast apetita ili želja Evropske unije da nastavi sa širenjem je mnogo više proizvod geopolitičkih zbivanja u Evropi i oko Evrope nego istinskih suštinskih promjena koje su se desile u Crnoj Gori. Svako proširenje (EU i Evropske ekonomske zajednice (EEZ) – prethodnici EU), i ne samo ono poslije pada Berlinskog zida, nego i prije toga kad je Grčka ulazila, kad je Španija ulazila i tako dalje, je bilo političko proširenje. I ovo je proširenje isto tako političko.
I Crna Gora, svojom veličinom, a i napretkom u odnosu na druge kandidate iz regiona, je praktično poželjan kandidat, poželjan novi član, kako bi se potvrdilo da ta politika nije umrla. Mi skoro da ne možemo da pokvarimo sada to, kao što su ranije bili u odnosu na nas toliko kritični i gledali na svaku grešku, sada imamo jednu drugu klimu koja sprema da pređe preko nekih stvari, zarad nekih viših ciljeva.
Znači, ako gledam i u tom pogledu, smatram da su šanse Crne Gore velike, da moramo da napravimo neku katastrofalnu grešku da bismo tu šansu izgubili, ali ne želim da dajem lako kredit novoj vlasti za takav uspjeh. To treba staviti u jedan širi kontekst.
S obzirom na geopolitičke okolnosti, da li je realno očekivati da ista ekipa – Milojko Spajić (PES), Andrija Mandić (NSD), Aleksa Bečić (Demokrate) i manjinske partije ostanu na vlasti uz podršku Zapada i da završe proces učlanjenja EU, odnosno, koliko je realno da Zapad dozvoli neku prekompoziciju u vlasti? Crna Gora ima jasnu većinu za članstvo u EU i to svako istraživanje javnog mnjenja pokazuje. Ta većina može da ide od 65 do 70 odsto, ali ta većina nije preslikana u ovoj Vladi. To je, po mom mišljenju, najveći izazov Crne Gore i ove Vlade i budućih vlada. Mnoge partije i građani koji se istinski zalažu za EU nijesu članice vlasti, a jesu neke druge partije, koji su kvazievropejci.
Kada bismo sada pravili istraživanje javnog mnjenja samo za Mandićevu partiju, dobili bismo odmah drugačiju sliku o tome koliko su članovi te partije za EU. Ako gledamo interese svih tih građana Crne Gore, većine, onda je stvarno red da Crna Gora bude dio tog kluba.
Kada su u pitanju naši međunarodni partneri, prvenstveno EU, u međunarodnim odnosima postoji taj trend da se status kvo uvijek cijeni mnogo više nego neka promjena koja donosi nešto nepoznato. I to nije samo kad je Balkan u pitanju, to su bili i neki drugi regioni. Znači, kada uspostavite određenu vrstu statusa kvo, vi preferirate da gledate kako ćete da radite sa tim ljudima koji su na vlasti, posebno ako su u pitanju kritična vremena, a ovo su za Evropu vrlo kritična vremena, zbog invazije na Ukrajinu, odnosa sa Amerikom, situacijom na Bliskom istoku. Vidjeli ste nedavno i šta se dešava u španskoj enklavi na sjeveru Afrike. Sve to uzima energiju i politički je mnogo značajnije za EU nego da li će se promijeniti vlast u Crnoj Gori i ko će sve ući u nju.
I isto, kao što je to bilo prije, kada je bio DPS na vlasti, postoji ta tendencija da se stabilnost stavlja iznad nekih drugih stvari koje bi možda trebalo da budu prioritet. Vjerujem da bi EU prihvatila jednu evropsku vladu sa ulaskom partija koje su vrlo proevropske, jer to ne bi dovelo do neke značajne promjene. Ali ne bi imala ništa protiv ako bi vlada bila ova, ne vjerujem da bi se toliko u ovom momentu bunili, dok god misle da sa ovom Vladom mogu da rade na način kako to odgovara Briselu.
Smatrate li da je završena priča o tome da je Mandić nepoželjan partner Zapadu? Kako objašnjavate to što je on prešao put od čovjeka koji nije dobio čestitku ni sa jedne važne zapadne adrese nakon što je izabran na funkciju krajem oktobra 2023, do “turneja” po SAD-u i Velikoj Britaniji dvije godine kasnije, a danas i partijskih sastanaka s briselskim zvaničnicima (Marta Kos)? To je posljedica promjena u EU, naročito jačanja desnih i populističkih snaga koje zapravo vide u Mandiću potencijalnog partnera u Crnoj Gori, jer on preslikava tu vrstu politike ili želi da se uključi u tu vrstu politike.
Njemu je odgovarala promjena u Vašingtonu, jer sad želi da se predstavi kao jedan promoter i na neki način blizak politički i ideološki Trampu i tako dalje. Što ne znam kako će da bude na duže staze, ukoliko dođe do promjena u samoj Americi. Znači, to su neke promjene koje su njemu odgovarale.
Na drugoj strani, u Crnoj Gori odnos snaga u Vladi je takav da Mandić ima vlast “iza trona”. Razgovarao sam u Podgorici sa običnim građanima i sa onim koji se bave politikom i sa novinarima i svi su mi u otprilike slično rekli da je ovdje najjači čovjek trenutno Mandić. Mnogi sada vide i ovu promjenu (rekonstrukciju) u Vladi kao jednu vrstu daljeg jačanja njegovog uticaja. Ne bih išao sad u spekulacije koje govore da bi on možda mogao da bude novi premijer i tako dalje. Ali, ovo je stvarno nešto što je evidentno.
A to je opet nešto što stvara neku vrstu nezadovoljstva, barem kod ovih ljudi sa kojima sam ja imao prilike da razgovaram nedavno, koji su bili glasači PES-a s ove evropske strane, koji su vrlo nezadovoljni tim razvojima. A to nezadovoljstvo i slabljenje podrške PES-u se vide kroz to što je njihova popularnost slabija. Znači, tu postoje neke promjene, ali nekako te promjene su i dalje u onom istom krugu u kojem se mi krećemo već 25 godina. Evropski dio Crne Gore se transformiše ili mijenja koga će da glasa. I ponekad imate poneki procenat koji prelazi s jedne strane na drugu stranu, ali otprilike ta dva tabora su konstanta.
Komentari
Anđušić: Država nije sposobna da obezbijedi normalno funkcionisanje saobraćaja tokom turističke sezone
Poslanik DPS-a Mihailo Anđušić kritikovao je nesposobnost države da obezbijedi efikasno funkcionisanje saobraćaja tokom turističke sezone, ističući ozbiljne probleme na putevima.

Povezani članci
Popularno u Politika
- Mandić pozvao funkcionere na sjednicu o budućnosti koalicije ZBCG
- Nimanbegu: Građanski koncept države nikada nije zaživio u punom zamahu
- Osmani: SAD spriječile "mnogo veći napad Srbije" nakon Banjske
- Miloš Medenica optužuje ministra Šaranovića i bezbjednosni sektor
- Zašto suzavac na Trgu nezavisnosti vjerovatno vodi pravo do BIA i Beograda
Svidjela ti se ova vijest?
Dobij još 5 najvažnijih svako jutro direktno u inbox. Besplatno.
Bez spam-a. Odjava u bilo kom trenutku.






