Turska razvija vlastitu Čeličnu kupolu za raketnu odbranu

Turska će uskoro u pogon staviti vlastitu antiraketnu Čeličnu kupolu za presretanje i uništavanje raketa, kakvu pod imenom Željezna kupola već ima Izrael. Ova najava dolazi nakon samita NATO-a održanog 7. i 8. jula u Ankari, gdje je Turska potvrdila svoj strateški položaj unutar vojnog saveza.

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan se ponovo pokazao kao pragmatičan lider, a Turska, koja ima najveću vojsku u Europi, takođe se ponosi svojom vojnom industrijom koja broji 3.000 fabrika. Ova euroazijska zemlja ima pristup čak četiri mora: Sredozemnom, Egejskom, Mramornom i Crnom, a njen vojni sektor je doživio eksponencijalni rast, prešavši iz uvoza u globalnog izvoznika oružja s izvoznim volumenom većim od 7 milijardi dolara.

Na pratećem forumu tokom samita, Turska je predstavila dio svog naoružanja kao doprinos jačanju evropske obrambene autonomije. Međutim, najviše pažnje privukla je najava da će Turska uskoro u pogon staviti vlastitu Čeličnu kupolu koja će koristiti vještačku inteligenciju za detekciju i presretanje nadolazećih raketa.

Željezna kupola, koju je razvio Izrael 2011. godine uz podršku Sjedinjenih Američkih Država, može se nositi sa višestrukim raketnim napadima i ima uspješnost od 90%. Ipak, nedavno je pod naletom 3.000 raketa Hamasovih militanta popustila, što je rezultiralo žrtvama. Turski inženjeri vjeruju da su analizirali slabosti ovog sistema kako bi unaprijedili svoju verziju.

Turska je već 2024. najavila planove za izgradnju Čelične kupole, koja se sastoji od 47 komponenti, uključujući radare i protuzračne odbrambene elemente. Direktor Turske obrambene industrije Haluk Görgün rekao je da će ugovori uključivati borbene sisteme razvijene od domaćih elemenata.

Osim Čelične kupole, turski dron Bayraktar je jedan od najtraženijih proizvoda, izvozi se u 23 države, a njegova nosivost od 150 kg i operativni radijus do 300 km ga čine izuzetno korisnim. Turska nastavlja sa razvojem svoje vojne industrije kako bi zadržala moćan položaj na raskrižju između Europe, Azije i Bliskog istoka, smatrajući to ključnim za svoju nacionalnu sigurnost.