Reagovanje kompanije Carine na izjave dr Zdravković o slučaju Baošići

Povodom intervjua direktorice Uprave za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore, dr Petre Zdravković, objavljenog na portalu Novski.me 12. jula 2026. godine, pod naslovom „Petra Zdravković: Slučaj Baošići važan i za međunarodni kredibilitet Crne Gore“, reagovala je kompanija “Carine”.

Iz kompanije su istakli: “Iz izjava gospođe Zdravković moglo bi se steći utisak da je država u slučaju Baošići odnijela svojevrsnu pobjedu – da su institucije djelovale odlučno i da je sistem zaštite kulturnih dobara pokazao svoju snagu. Međutim, kada se stvari sagledaju objektivno i bez selektivnog prikazivanja činjenica, jasno je da je riječ upravo o suprotnom: o porazu pravne države kakav se, koliko je nama poznato, nije dogodio decenijama u Crnoj Gori.”

Slučaj Baošići, kako su naveli, je bez presedana. Riječ je o investitoru koji posjeduje urednu, pravosnažnu i zakonitu građevinsku dozvolu broj 02-3-332-UPI-2993/2025, koju je izdao Sekretarijat za urbanizam i građevinsku inspekciju Opštine Herceg Novi. Kompaniji Carine je rješenjem Uprave za zaštitu kulturnih dobara naloženo da obustavi radove i sve što je do sada izgrađeno vrati u prvobitno stanje.

“Ne postoji, koliko nam je poznato, presedan u novijoj istoriji Crne Gore da državni organ, van sudskog postupka i prije pravosnažne odluke nadležnog suda o zakonitosti sopstvenog akta, od investitora sa važećom dozvolom zahtijeva rušenje i vraćanje u prvobitno stanje već izvedenih, dozvoljenih radova,” naveli su iz kompanije.

U intervjuu, dr Zdravković kao motiv postupanja Uprave navodi saradnju sa UNESCO-om. Kompanija Carine tvrdi da ovo obrazloženje nije tačno iz više razloga. Prvo, Uprava je sama radila na dokumentu kojim su razrađeni urbanistički parametri za izgradnju hotela sa kupalištem, a dr Zdravković je te parametre lično potpisala. Drugo, u trenutku izdavanja građevinske dozvole nije postojao nijedan dokument UNESCO-a koji bi dovodio u pitanje zaštitu ovog područja.

“Treće, ni u trenutku donošenja rješenja Uprave za zaštitu kulturnih dobara nije postojao nijedan dokument UNESCO-a koji bi ukazivao na negativan primjer lokacije Baošići,” dodali su iz kompanije.

Uprava za zaštitu kulturnih dobara je, prema informacijama, navela da je UNESCO o slučaju Baošići saznao od treće strane, ali nije otkriveno o kojoj je trećoj strani riječ. Takođe, istakli su da UNESCO ne izdaje naloge o poništavanju pojedinačnih građevinskih dozvola.

“Ukoliko je zabrinutost UNESCO-a bila opravdana, na državi je bilo da je adresira prije izdavanja građevinske dozvole, a ne da naknadno teret sopstvenog propusta prebacuje na investitora koji je postupao u dobroj vjeri,” zaključili su iz kompanije.

Na kraju, kompanija Carine smatra da se ovaj spor mora riješiti isključivo pred nadležnim sudom, te naglašavaju da je predstavljanje ovog slučaja kao okončane „pobjede“ države netačno.