Mamula kao ključ za pravičnije razgraničenje između Crne Gore i Hrvatske

Stručnjak za međunarodne odnose i pomorsku politiku Samir Hadžić smatra da bi priznavanje ostrva Mamula kao relevantne bazne tačke moglo dovesti do drugačijeg, pravičnijeg razgraničenja između Crne Gore i Hrvatske na ulazu u Boku Kotorsku. Hadžić ističe da bi takav pristup smanjio rizik od ograničavanja pristupa otvorenom moru, čime bi se očuvala stabilnost i sigurnost plovidbe.

Prema međunarodnom pomorskom pravu, pojam "bazna tačka" označava specifičnu tačku na obali ili ostrvu od koje se mjeri granica teritorijalnog mora, ekskluzivne ekonomske zone ili epikontinentalnog pojasa. Hadžić u svojoj analizi naglašava da bi priznavanje Mamule kao relevantne tačke omogućilo Crnoj Gori veći pristup zalivu i plovnim pravcima.

Dokument koji je analizirao razgraničenje između Crne Gore i Hrvatske na području Prevlake i ulaza u Bokokotorski zaliv istražuje mogući model razgraničenja u skladu s međunarodnim pravom. Hadžić pojašnjava da rad nije politički stav, već pravna analiza održivosti potencijalnih rješenja, dodajući da se pitanje Prevlake ne može svesti na jednostavno povlačenje srednje linije između dvije obale.

On naglašava da je značaj ovog pitanja posebno izražen u kontekstu evropskih integracija. Hrvatska je članica Evropske unije, dok je Crna Gora najdalje odmakla u procesu pristupanja. Hadžić smatra da je u interesu obje države da otvorena pitanja budu riješena kroz međunarodno pravo, dijalog i kompromis.

Hadžić dodaje da bi takav pristup mogao donijeti više važnih koristi za državu, jer bi omogućio da se granica određuje u skladu sa stvarnom konfiguracijom ulaza u Bokokotorski zaliv. Takođe, priznavanje Mamule kao relevantne geografske tačke doprinijelo bi očuvanju pune pomorske projekcije Crne Gore prema otvorenom Jadranu.

Treća korist, kako navodi, bila bi povećanje pravne sigurnosti i olakšanje upravljanja morskim prostorom, čime bi se smanjila mogućnost budućih sporova između dvije susjedne države. Hadžić podsjeća da pitanje razgraničenja predstavlja jedno od posljednjih preostalih otvorenih bilateralnih pitanja na istočnoj obali Jadrana.

Nakon ratnih sukoba devedesetih, kontrolu nad spornim graničnim pojasom na Prevlaci preuzeli su posmatrači Ujedinjenih nacija od 1996. do 2002. godine, kada je utvrđen Protokol o privremenom graničnom režimu. Prema njemu, Hrvatska ima kopneni dio poluostrva i morski pojas ulaza u Boku Kotorsku od 550 metara, dok je dio akvatorijuma uz lijevu obalu poluostrva proglašen "ničijim morem".

Hadžić u svojoj analizi naglašava da razgraničenje pomorskih prostora predstavlja jedno od najosjetljivijih pitanja savremenog međunarodnog prava. Konvencija Ujedinjenih nacija o pravu mora iz 1982. godine uspostavlja opšti normativni okvir, ali praksa međunarodnih sudova pokazuje da se konačna rješenja rijetko zasnivaju isključivo na mehaničkoj primjeni geometrijskih metoda.

Hadžić analizira arbitražne odluke u sporovima Eritreja–Jemen i Slovenija–Hrvatska, te relevantne jurisprudencije međunarodnih sudova, kako bi ispitao mogućnost da se ostrvo Mamula tretira kao relevantna bazna tačka u procesu razgraničenja. On ističe da međunarodni sudovi često nastoje pronaći ravnotežu između teritorijalnog suvereniteta država i potrebe očuvanja funkcionalnosti pomorske komunikacije.

Na kraju, Hadžić ističe da je došlo vrijeme da se pitanje Prevlake vrati u fokus stručne javnosti, ali ne kroz političke poruke i istorijske sporove, već kroz argumente međunarodnog prava i pomorske geografije, kako bi se došlo do rješenja koje će biti pravično i održivo za obje države.