Kontrola iranskog atomskog programa

Sukob između Sjedinjenih Država i Irana ponovo eskalira, što dodatno odlaže međunarodne inspekcije iranskog nuklearnog programa, koje su ranije bile dogovorene. Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) planirala je da ponovo sprovodi inspekcije iranskih nuklearnih postrojenja, što je bilo predviđeno okvirnim sporazumom između SAD i Irana. Međutim, Teheran je, 10. jula, nakon sjednice Savjeta bezbjednosti, ponovio da neće dozvoliti inspektorima UN pristup svojim nuklearnim objektima.

Sjednicu je sazvao Bahrein, uz podršku evropskih zemalja, a održana je u trenutku kada novi sukobi između SAD i Irana prijete da ugroze okvirni sporazum. U izvještaju UN predstavljenom na sastanku, IAEA je navela da je "izgubila kontinuitet znanja o svim iranskim deklarisanim nuklearnim postrojenjima" nakon prošlogodišnjeg dvanaestodnevnog rata, kao i nakon konflikta koji su Izrael i SAD pokrenuli 28. februara.

Politički gledano, postoje značajne prepreke. Georg Štajnhauser, radiohemičar s Tehničkog univerziteta u Beču, ističe da je obogaćivanje uranijuma moguće efikasno nadzirati, jer se odvija u velikim i lako uočljivim industrijskim postrojenjima. "Nezamislivo je da neko potajno u podrumu izgradi atomsku bombu, a da inspektorima tokom obilaska kuće pokaže samo prizemlje", kaže on.

Politikolog Hesam Habibi Doro iz Instituta za očuvanje mira i upravljanje sukobima (IFK) smatra da je pozitivno što je tema inspekcija i veće transparentnosti ponovo postala dio diskusije u Iranu, ali upozorava na ozbiljne političke rezerve. Zakon koji je usvojio iranski parlament značajno je ograničio saradnju sa IAEA, a u parlamentu postoje veoma uticajni glasovi koji su protiv sveobuhvatnih inspekcija.

IAEA ističe da glavni problem nije nedostatak tehničkih mogućnosti, već pristup iranskim nuklearnim postrojenjima. Nakon američkih napada na iranska nuklearna postrojenja u junu 2025. godine, IAEA nije mogla da pregleda nijedno ključno postrojenje za obogaćivanje uranijuma. Zbog toga se nadzor trenutno oslanja na satelitske snimke, što otežava potvrdu da li je Iran zaustavio obogaćivanje uranijuma ili koliko centrifuga je još u pogonu.

Prema podacima IAEA, Iran trenutno raspolaže sa približno 440 kilograma uranijuma obogaćenog na oko 60 odsto, a stručnjaci upozoravaju da bi dodatno obogaćivanje na 90 procenata moglo biti dovoljno za izradu više nuklearnih bombi. Iran negira tvrdnje da želi razviti nuklearno oružje, ističući da njegov nuklearni program služi isključivo civilnim potrebama.

Štajnhauser naglašava da je ključno pitanje pristup iranskim nuklearnim postrojenjima, jer bi potpuni pristup omogućio pouzdano utvrđivanje da li neka država sprovodi civilni ili vojni nuklearni program. Habibi Doro dodaje da bi sveobuhvatna kontrola bila moguća uz povratak sporazumu sa SAD sličnom onom iz 2015. godine, poznatom kao Zajednički sveobuhvatni akcioni plan (JCPOA), koji je omogućio široka inspekcijska ovlašćenja IAEA.

Institut za nauku i međunarodnu bezbjednost iz Vašingtona zaključuje da je IAEA "praktično izgubila kontrolu nad iranskim nuklearnim programom". Prema njihovim procjenama, agencija više ne može pouzdano da provjerava obim i lokaciju zaliha uranijuma, kao ni stanje iranskih postrojenja. Uz to, stručnjaci upozoravaju da ne treba potcjenjivati iranske tehničke kapacitete nakon napada, jer se ne može isključiti obnova ili premještanje aktivnosti u manja i prikrivena postrojenja.

U zaključku, budućnost međunarodnog nadzora nad iranskim nuklearnim programom zavisiće od političke spremnosti Irana da omogući inspekcije, kao i od prekida najnovijih sukoba.