Bitka protiv fašizma se nastavlja: Crna Gora se suočava s revizionizmom

Osamdeset pet godina nakon što je među prvima, ustankom protiv fašizma, Crna Gora postala dio antifašističke Evrope, država danas gleda kako kolaboracionisti dobijaju spomenike i parastose, a zakon o zabrani fašističkih organizacija i simbola, koji čeka više od decenije, nijesu donijeli ni oni koji su tri decenije vladali, ni oni koji vladaju danas.

Milena Bešić, analitičarka, i Dušan Pajović, istraživač i aktivista, govore o tome koliko je živa ideja antifašizma za Pobjedu. Dvanaestog jula 1941, na Petrovdan, na Cetinju je proglašena marionetska tvorevina pod pokroviteljstvom italijanskog okupatora. Već sjutradan, 13. jula, Crna Gora je ustala - jednim od prvih masovnih oružanih ustanaka protiv fašizma u porobljenoj Evropi. Ta dva datuma, razmaknuta za svega jedan dan, i danas stoje jedan naspram drugog kao dva lica iste zemlje.

Crna Gora 13. jul obilježava dvostruko - kao Dan državnosti i kao Dan ustanka. A u godinama iza nas gledali smo kako se onima protiv kojih je ustanak podignut podižu spomenici, služe parastosi i, u ime države, uručuju nagrade. Prošlog ljeta, u Gornjem Zaostru, podignut je spomenik četničkom komandantu Pavlu Đurišiću, koji je imao zaokret od dana ustanka pa do kraja rata. Kada je reagovala javnost, spomenik je izmješten i sklonjen u manastir - a ni policija ni tužilaštvo, uprkos prijavama, do njega nijesu 'stigli'. O opstrukcijama i ćutanju nadležnih Pobjeda je opširno pisala.

Đurišić je u svojim ratnim izvještajima iz 1943. opisivao masovna pogubljenja muslimanskog civilnog stanovništva - žena, djece i staraca; u istoriografiji se broj stradalih u operacijama koje je vodio navodi i u hiljadama. Presude protiv njega nikada nije bilo - stradao je prije bilo kakvog suđenja. Ali izostanak presude nije izostanak zločina; to je samo pravna praznina koju revizionizam vješto koristi da bi zločinca pretvorio u 'junaka'.

Teško je zamisliti precizniju sliku onoga gdje smo danas u odnosu na 1941. od jedne svečanosti: državnu Trinaestojulsku nagradu uručuje predsjednik Skupštine Andrija Mandić - čovjek koji uz najvišu zakonodavnu funkciju nosi i titulu četničkog vojvode. Za Dušana Pajovića, ta slika nije incident nego pravilo - dokaz da antifašizam, kako kaže, nikada nije ni ušao u temelje zvanične državne ideologije.

- Antifašizam očigledno nije u temeljima zvanične državne ideologije, ma što god oni pričali. Da je tako, nijedna politička struktura, uključujući crkvu, ne bi mogla da slavi fašističke zločince, bilo iz četrdesetih, bilo iz devedesetih godina prošloga vijeka - kaže Pajović za Pobjedu.

Smatra i da su crkva i država u direktnoj sprezi. - Sekularizam u Crnoj Gori je mrtav. Slave se mrtvi četnici i živi neočetnici - poručio je on. Baš u Trinaestojulskoj nagradi Pajović vidi tu spregu na djelu.

- Da situacija nije takva, mi ne bismo prije samo godinu dana imali dodjelu Trinaestojulske nagrade osobi koja glorifikuje sve ono što Đurišić predstavlja i to, sasvim neslučajno, osobi bliskoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Ista ta osoba sada, godinu dana kasnije, pokušava da izbriše sjećanje na Radosava Ljumovića, kroz promjenu imena biblioteke. To nije nikakav izuzetak, već pravilo, demonstracija toga da je, iako je bitka dobijena 1945, neprestana borba tek ispred nas - ističe Pajović.

Njegova tvrdnja nije apstraktna, a pokazuje je slučaj koji je javnost uzburkao ovih dana. Savjet podgoričke Narodne biblioteke 'Radosav Ljumović' izglasao je promjenu imena ustanove u Biblioteka 'Marko Miljanov'. Za izmjenu su, kako je potvrdila predsjednica Savjeta Gorica Vukićević, glasala trojica članova Novica Đurić, Emilo Labudović i Bećir Vuković, dok je ona bila uzdržana. Ljumović, po kome biblioteka nosi ime još od 1959, bio je pjesnik, publicista i španski borac koji je 1938. poginuo kao dobrovoljac boreći se za antifašističke ideale. Iz Saveza udruženja boraca i antifašista Crne Gore poručili su da je riječ o 'pokušaju obračuna s tekovinama antifašizma' i o reviziji oslobodilačke tradicije.

Iz Glavnog grada su, pak, saopštili da odluka ne može biti sprovedena bez saglasnosti Skupštine Glavnog grada, pa je posljednja riječ, kao i kod zakona, ostala na politici. Da Srpska pravoslavna crkva već decenijama vodi dosljednu politiku istorijskog revizionizma, ocjenjuje i Milena Bešić, ali ona odmah razdvaja dvije stvari koje se u javnosti prečesto miješaju: odgovornost crkve i odgovornost države.

- Odgovornost je podijeljena, ali nije jednaka - kaže Bešić za Pobjedu. Ističe da institucije godinama nijesu učinile gotovo ništa da zaštite antifašističke vrijednosti kao jedan od temelja crnogorske državnosti.

- Današnja vlast taj revizionizam otvoreno podstiče ili toleriše, dok je prethodna vlast antifašizam čuvala više na nivou simbolike i folklora nego kroz ozbiljne javne politike. SPC već decenijama nesmetano vodi veoma dosljednu politiku revizionizma i pokušava da kolaboracioniste predstavi kao nacionalne heroje - kazala je ona.

Kada se tome doda ćutanje tužilaštva, društvu se šalje jasna poruka - dobijamo situaciju u kojoj se poručuje da je istorijski revizionizam dozvoljen, pa čak i poželjan. - Posljedice su već vidljive. Vandalizam nad spomenicima Narodnooslobodilačke borbe više nije izolovani incident, a negiranje ili relativizacija antifašističkog nasljeđa sve češće dolaze upravo od najviših državnih i lokalnih funkcionera - upozorava Bešić.

Crna Gora više od decenije nema zakon koji bi zabranio fašističke, neofašističke i vojne nacionalističke organizacije i upotrebu njihovih simbola. A nije da nije bilo pokušaja. Posljednji prijedlog stigao je pred poslanike još 2020, od tadašnjeg lidera Liberalne partije Andrije Popovića. Odbijan je više puta. U decembru 2021. za njega je glasalo svega 29 od 81 poslanika, na Zakonodavnom odboru mjesec ranije dobio je jedan jedini glas; o njemu se 2022. raspravljalo tri i po sata, ali se nije glasalo. Sporan je, svaki put, bio isti član - onaj koji poimenično imenuje četničku, ustašku i organizaciju oslonjenu na tradiciju Handžar divizije kao fašističke. Spor, dakle, nikada nije bio tehnički, bio je oko toga smiju li se četnici uopšte imenovati kao kolaboracionisti. Zakon nije donijela ni prethodna vlast, ona koja je tri decenije držala Crnu Goru i sebe zvala građanskom i antifašističkom, i koja je s vlasti otišla 2020. Nije ga donijela ni ova. Demokratska partija socijalista prošle je godine najavila sopstveni prijedlog, a najava je ostala najava.

Za Pajovića, to nije slučajnost nego posljedica toga što antifašizam nosi klasni predznak koji ne odgovara nikome u parlamentu. - Antifašizam ima i klasni karakter, što ne odgovara nijednoj partiji u parlamentu, jer nije u skladu s vladajućom ideologijom, ni prošlog, ni sadašnjeg vremena, još od Antibirokratske revolucije - ističe on.

Oni koji se, kako kaže, 'šatro zaklinju u antifašizam', žele da ga svedu na liberalni 'stav' ili na selektivno očuvanje narodnooslobodilačke borbe, a ne na socijalističku strukturalnu ideologiju koja na našem podneblju istorijski podrazumijeva četiri stuba: bratstvo i jedinstvo, radničko samoupravljanje, nesvrstanost i društvenu svojinu. S druge strane, dodaje on, imamo one na vlasti koji bi najradije antifašizam toliko razblažili i doveli do besmisla da obuhvati i sam fašizam, poput inkorporacije četničkog pokreta u antifašističke obrasce.

Upozorava i da su tu i 'politički nepismene grupe aktivista', u nekom post-političkom i post-ideološkom 'iznadsituaštvu', koje fašizam i šovinizam predstavljaju samo kao masku pod kojom se odvija korupcija. - Time doprinose nipodaštavanju opasnosti od fašizma, ali i smanjuju značaj antifašističke borbe - kaže Pajović.

Ukazao je i na to da malo kome iz javne političke sfere antifašistička praksa danas odgovara. - Ali izvan te sfere, postoje šire društvene strukture, koje ne gledamo na televiziji i po portalima, a koje održavaju duh borbe i principijelnog ne-klečanja pred neofašizmom i svim njegovim elementima, od klerikalizma, preko mizoginije i heteronormativnosti, do hiperindividualizma koji se hrani tržišnom ekonomijom - kaže Pajović.

Crnoj Gori formalno ne nedostaje pravni osnov. Krivični zakonik u članu 370 već propisuje kaznu za javno odobravanje, negiranje ili umanjivanje težine genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina utvrđenih pravosnažnom presudom. Vrhovni državni tužilac Milorad Marković izdavao je i posebna uputstva zbog sve učestalijeg nacionalističkog narativa. Nedostaje volja da se upotrijebi, što je i ranije za Pobjedu konstatovala direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc-Prelević, koja je kazala da se o zakonu nije raspravljalo jer 'očigledno nije bilo volje za tim'.

Bešić upozorava da zakon, i kada bude donesen, neće biti čarobni štapić. - Takav zakon je potreban, ali nije dovoljan i ne treba imati iluziju da će sam po sebi riješiti problem. Crnoj Gori nije nedostajalo samo zakonsko rješenje, već prije svega politička volja da se antifašizam dosljedno štiti. Ne bi bilo prvi put da neki zakon ostane samo slovo na papiru. Bilo bi, međutim, pogrešno svu odgovornost pripisati današnjoj vlasti - upozorava ona.

Bešić naglašava da revizionizam nije nastao preko noći. - Prethodne vlasti antifašizam su prečesto svodile na retoriku i ceremonijal, dok su dopuštale da se revizionistički narativi nesmetano razvijaju. Današnja vlast taj narativ otvoreno zastupa, dajući mu institucionalni legitimitet. Cijenu takvog kontinuiteta tek ćemo plaćati - decidna je ona.

Crna Gora jeste zemlja paradoksa, i zbunjujuće realnosti. Istraživanje etničke distance koje je CEDEM objavio u julu 2025. pokazuje da je spremnost građana Crne Gore na bliske odnose s pripadnicima drugih naroda danas na najnižem nivou od obnove nezavisnosti - dakle, da su ljudi tolerantniji nego ranije, a najmlađi...