Tapiya i njene implikacije na savremenu politiku

Tapiya je uvod u Stradni Sud. Tapiya na Kosovo i Metohiju, tapiya na Jerusalim i tapiya na Arakh, odnosno Nagorno-Karabakh. Naplatne rampe naših etnofiletističkih slojeva ostaju podignute i nezatvorene. Našim drumovima jezdi nova kosovsko-metohijska realnost.

Intervalni opseg nule i jedinice pokrio je odavno Srbiju i Crnu Goru. Nerealne su priče o srpskom Jerusalimu dok su nacionalne politike mračna šuma. Nismo dospjeli do Zagora Te Neja, a ne do Miloša Obilića i Lazara Hrebeljanovića. Valjda nas prepriječe Pariz, Berlin i Ohrid!

Amerika ima nesrazmjerno elektronski sistem. To se otprilike prikazuje kao da velike ribe postaju male i obrnuto od tog procesa. Za tri dana jedan proces u Crnoj Gori narasta sa broja 47 na broj 74. Inverzija brojeva. Da je vječna Crna Gora!

Partije i stranke vedre i oblače. Formiraju i uređuju sistem, legalizuju birokratiju, podešavaju nivo administrativne značajnosti i uređuju sistem prema kodnim nitima iz netransformisane davne 1945. godine, kad je zapječaćen predmet Zidani Most i otpečaćen predmet „neotpečaćeni Goli Otok“. Politika ima trasu, a nema dušu.

Tapiya kosovsko-metohijskog zavjeta ne ulazi u zaštićenu zonu tapiye na neotkrivene stranice zatamnjenih istorijskih naslova. Da smo bar imali jednu operaciju „Spajalica“, kraja nam ne bi bilo. Samo nas mogu spasiti uljepšani Živko Nikolić i prokazani Milovan Đilas.

Iračko-iranski rat ostao je najmanje dokumentovan, istorijski istražen i filmski opisan ratni sukob. Šta tek čeka Ormuški Moreuz i pojas od Nila do Eufrata? Šta čeka južno krilo NATO pakta? Možda se pojave novi Nikolići, Grlići, Karanovići i Kusturice da sve to poravne. Film je jedina tapiya za otkrića nemogućih misija.

Jačina neke političke ideje u konačnom se sastoji u tome da se na pravom mjestu nađeš u pravo vrijeme. Ili bolje rečeno, da se kazaljke fiktivnih neistaomišljenika poklope sa realnim stanjem realnijeg gospodara političkog prostora. Onda je zaista sve moguće. A to sve je i rusofilstvo, i slovofilstvo, i anglofilstvo u istom političkom glasu i političkom izboru. Politika je sve.

Ambis slijedi ambise, a tapiya ne slijedi tapiyu. Od kičme i srca zavisi budući milenijum jednog naroda.