Pokvareni odnosi između Srbije i Crne Gore se lome na nedužnim ljudima

Željko Bodrožić, novinar i predsjednik Nezavisnog udruženja novinara Srbije, ističe da Crnogorci treba da zabrane Vučiću ulazak u zemlju jer je on generator krize i svih problema koji se dešavaju. Prema njegovim riječima, Vučićević izgovara političku pornografiju, dok je Šešeljeva politička doktrina prenijela na sve slojeve društva. Bodrožić ukazuje na to da mladi novinari diskvalifikuju sagovornika u prvoj rečenici, a dijalog je nestao.

On takođe naglašava da su novinari siromašni i bez redakcija, dok su na drugoj strani propagandisti puni novca, bez skrupula. U takvoj atmosferi, zabranjuje se ulazak novinarima u Srbiju. Bodrožić smatra da je uvredljivo za Komnenića da bude pandan Vučićeviću, dodajući da Vučić namjerno pravi takve poteze kako bi pokazao svojoj bazi da je odlučan, ali zapravo nanosi štetu društvu i državi.

Bodrožić komentariše da je zabrana ulaska novinaru Petru Komneniću još jedna epizoda ružne sadašnjosti pod režimom koji stvara napetosti. On naglašava da su pokvareni odnosi između Srbije i Crne Gore, i da se sve lomi na nedužnim ljudima. Nakon vraćanja aviona sa Vučićevim pristalicama iz Tivta, ljudi su trpjeli odmazdu. Odluka da se Draganu J. Vučićeviću zabrani ulaz u Crnu Goru je problematična, a Bodrožić sugeriše da mu se zabrani rad i politička pornografija koja se pušta na Informeru.

On dodaje da je zabrana Komneniću samo početak i da će vjerovatno još neko iz Vijesti biti na crnoj listi. Bodrožić ukazuje na to da Srbija ima najgore medije u regionu, koji promovišu mržnju prema kritičarima vlasti. On se pita zašto se situacija vratila na ono što je bilo prije 5. oktobra 2000. godine, naglašavajući da su promjene bile kratkotrajne i da se većina prilagodila Miloševićevoj politici.

Prema njegovim riječima, Srbija je u regresiji, a društvo se nalazi na krivom koloseku. Bodrožić smatra da je potrebno napraviti dubinski rez i povesti društvo u drugom pravcu, jer saradnja sa Orbanom nije donijela dobre rezultate. On kritikuje trenutne novinare u Srbiji, kazavši da je mnogo njih koji ne rade u javnom interesu, već služe propagandi, te da se kreira javno mnjenje koje je isprano i manipulativno.

Bodrožić se osvrće na pobedu propagande i dominaciju medija poput Informera, Kurira i Novosti, te se pita koliko vremena će biti potrebno da se medijska scena normalizuje nakon promjene vlasti. On naglašava da su mediji bili otvoreni za opoziciju i da su postojale debate koje su neophodne u demokratskom društvu, dok je sadašnjoj vlasti uspelo da sve to uništi.

S obzirom na to da će mnogi mediji nakon promjene vlasti prestati da postoje, Bodrožić zaključuje da će biti potrebno mnogo truda i volje svih da se stvari vrate u normalu. On smatra da će proći decenije kako bi Srbija ličila na normalno društvo.