Srbija: Kad država i podzemlje posluju zajedno

Novi talas mafijaških obračuna u Srbiji ponovo je otvorio pitanje veza između vladajuće Srpske napredne stranke (SNS) i organizovanog kriminala. Slučaj ubistva u restoranu „27“ na Senjaku dobio je nekoliko velikih obrta. Od početne teze da je načelnik Policijske uprave u Beogradu, Veselin Milić, pomogao u skrivanju dokaza, do informacije da se on nije našao na licu mjesta kada je Saša Vuković Boske ubio Aleksandra Nešovića Baju. Međutim, najvažnije pitanje ostaje: šta je načelnik najveće policijske uprave u zemlji radio s dvojicom istaknutih pripadnika kriminalnog miljea.

Stevan Dojčinović, glavni urednik istraživačkog portala KRIK, smatra da nije ništa spektakularno to što policijski načelnik ima veze s kriminalom. „Činjenica da imamo policijskog načelnika koji je povezan s kriminalom i učestvuje u kriminalnim djelima je poznata stvar koja je već dokazana više puta“, kazao je Dojčinović za DW. On tvrdi da je srpska država, odnosno SNS, direktno isprepletena s organizovanim kriminalom. „Država nema jednog stabilnog partnera, već u zavisnosti od okolnosti gleda s kim da sarađuje iz kriminalnog miljea“, dodao je.

Prema njegovim riječima, promjenljiva savezništva doprinijela su krvavim obračunima u srpskom podzemlju. U protekloj deceniji, više od stotinu ljudi ubijeno je u mafijaškim likvidacijama, često usred bijela dana i na javnim mjestima. „Taj slučaj je postao veliki zato što je SNS-u odgovaralo da bude veliki. Unutar SNS-a različite struje sarađuju s različitim kriminalnim grupama koje su sada u ratu“, objašnjava Dojčinović.

Tokom proteklih deset godina, dokazi o vezama političkog vrha Srbije i organizovanog kriminala potkrijepljeni su sudskim postupcima, iskazima svjedoka i dešifrovanim komunikacijama s aplikacija „Skaj“. Branko Čečen, novinar, naglašava da odnos između vladajuće SNS i kriminalnog podzemlja datira još od početka vladavine Aleksandra Vučića. „Ljudi koji počinju naglo da dobijaju poslove od države potiču direktno iz kriminalnog miljea“, kazao je Čečen.

Jedan od najupečatljivijih primjera je istraga protiv Veljka Belivuka, navodnog vođe jedne od najozloglašenijih organizovanih kriminalnih grupa u Srbiji. Prema izvještavanju KRIK-a, Belivuk je izjavio da je odlučio „da ispriča sve“ o odnosu svoje grupe s predsjednikom Vučićem i drugim funkcionerima koji su od njih tražili usluge.

Dojčinović ukazuje na WhatsApp poruke pronađene u Belivukovom telefonu, koje otkrivaju lanac komandovanja. „Belivuk je pitao za odobrenja jednog uticajnog člana Žandarmerije, Nenada Vučkovića Vučka, a on je odgovarao Dijani Hrkalović, koja je bila druga osoba policije“, dodaje.

Odnos između države i organizovanog kriminala nije samo pitanje korupcije, već aranžman od kojeg obje strane imaju korist: država pruža zaštitu, a kriminalci obavljaju određene poslove. Tokom protesta u Srbiji, istraživački novinari su identifikovali pripadnike kriminalnih grupa koji su napadali demonstrante.

Najjasnija ilustracija tog odnosa jeste „Jovanjica“, jedna od najvećih plantaža marihuane u Evropi, otkrivena 2019. godine. Vlasnik Predrag Koluvija održavao je bliske veze s pripadnicima policije. „Država je sama uključena u distribuciju droge“, ističe Dojčinović.

I pored godina istraga, nijedan od najvećih slučajeva organizovanog kriminala u Srbiji nije doveo do političke odgovornosti. „Tužilaštvo koristi dešifrovanu komunikaciju za procesuiranje kriminalaca, ali izbjegava tragove koji vode ka politički osjetljivim osobama“, zaključuje Dojčinović.

Vlast odbacuje sve optužbe i tvrdi da vodi odlučnu borbu protiv organizovanog kriminala. „Kada mora, režim uhapsi nekoga, ali onda razvodni slučaj“, ističe Čečen.

Dok se protesti nastavljaju, pritisak na predsjednika Vučića raste. Branko Čečen smatra da pitanje saradnje s kriminalom počinje da nagriza podršku među biračima koji nijesu dio opozicije. „Aleksandar Vučić ne izlazi na izbore za koje nije apsolutno siguran da će pobijediti“, zaključuje Čečen.