O tempora, o mores! Da li je đavo, ili su mađije, ili je nešto gore od oboje?

Utemeljivač naše diplomatije, dugogodišnji ministar Knjževine Crne Gore, vojvoda Gavro Vuković, postavljajući temelje crnogorske diplomatije, davno je ukazao da ona ne smije biti jednosmjerna, da mora služiti svojoj državi, a ne raditi protiv nje, i da su interesi Crne Gore iznad svih drugih obzira.

Prvi naš diplomirani pravnik, kao čovjek velikog integriteta i diplomatske vještine, i danas bi trebao biti uzor njegovim nasljednicima. Možda mu neki danas zamjeraju što je, nakon međunarodnog priznanja Crne Gore, u pregovorima sa Viskom portom o graničnim pitanjima, sprovođenju odluka Berlinskog kongresa i odnosima između dvije države, dosljedno zastupao interese Crne Gore, a ne Osmanlijskog carstva.

Malo im je bilo što su golom političkom silom prije dvije decenije jednog od najvećih vasojevićkih bastadura koje je Crna Gora ikada imala stavili pod drugu zastavu, nego smo juče čuli vijest da su, bježeći od zastave Knjževine Crne Gore pod kojom je vojvoda Gavro kao ministar diplomatije služio svojoj državi i štitio njene interese, odlučili da njegovu školu diplomatije rasele iz njegovih Berana, u kojima je pisao svoje memoare i u kojima, pored Đurđevih Stupova, počivaju njegove sjenke.

O tempora, o mores! Da li je đavo, ili su mađije, ili je nešto gore od oboje?