Đuranović: Pjesme o Crnoj Gori ne mogu dosaditi

Zdravko Đuranović može se pohvaliti rijetkim dostignućem – za svaku godišnjicu obnovljene crnogorske nezavisnosti napisao je pjesmu. Ove 2026, u susret obilježavanju 20 godina od obnove nezavisnosti, Đuranović je domovini poklonio pjesmu 'Sjećaš li se, Goro'.

“Ovo nije samo pjesma – ovo je osjećaj i glas srca. U svakom stihu, svakom tonu i svakom kadru utkana je ljubav prema Crnoj Gori, korijenu, pamćenju i onome što nosimo u duši. Sve što ćete čuti i vidjeti nastalo je iskreno, iz srca i od srca”, napisao je Đuranović u objavi na svom Fejsbuk profilu nakon premijere. Ova pjesma nastala je, kako Đuranović priča za CdM, povodom jubilarnog trenutka, i za njega nosi posebno značenje.

“To je dan ponosa, dostojanstva i ljubavi prema Crnoj Gori – ne samo istorijski datum, već simbol slobode, zajedništva i odgovornosti”, ističe Đuranović. Muziku, tekst i aranžman uradio je Đuranović, dok se Ljubo Jovović bavio video produkcijom.

Govoreći o patriotizmu kroz muziku, Đuranović naglašava da je danas izazovno, jer je lako skliznuti u patetiku ili ponavljanje. “Nekada su se patriotske pjesme pisale isključivo iz velike ljubavi prema zemlji, dok danas često postoje i drugi motivi, prije svega finansijski, što je dovelo do hiperprodukcije i suvoparnog ponavljanja i u tekstu i u muzici. Zato vjerujem da samo iskrena emocija može iznjedriti pjesmu koja traje”, objašnjava Đuranović.

On primjećuje da brojne patriotske pjesme novijeg datuma ne uspijevaju da dostignu nivo popularnosti onih snimanih prije dvadesetak godina, koje su uglavnom snimili veterani. Đuranović ukazuje da su moćne produkcije i marketing iznjedrili “neke nove klince” koji postaju popularni bez ijednog autorskog hita, oslanjajući se na obrade velikih pjesama sa prostora bivše Jugoslavije.

“Publika i dalje reaguje prije svega na pjesmu, ali je pjevanje često u drugom planu. Danas se muzika više ne mjeri aplauzima kao nekad, već lajkovima – a to nije isto. Popularnost i trajna vrijednost nisu isto. Zato ne čudi što novije patriotske pjesme teško dosežu snagu onih nastalih prije dvadesetak godina”, navodi Đuranović.

Tokom svoje karijere, Đuranović je mnogo pjevao o Podgorici i Crnoj Gori. Za njega je to mnogo više od pjesme, a upravo to osjećanje pokušao je da približi onima koji kažu da su im ovakve pjesme “dosadile”. “Voljeti svoju zemlju i svoj grad počinje od rođenja. Ta ljubav dolazi iz porodice, iz nasljeđa, iz osjećaja pripadnosti. Crna Gora i Podgorica me neprestano inspirišu ljepotom, istorijom i karakterom, i vrelo mojih pjesama o njima nikada neće presušiti”, naglašava Đuranović.

On dodaje da osjeća kulturnu i društvenu odgovornost prema identitetu zemlje, jer pjesma može biti i čuvar pamćenja. “Što se tiče zluradih komentara, oni su sastavni dio javnog prostora. Ali teme ljubavi prema zavičaju i identitetu nisu nešto što može dosaditi – mogu samo biti napisane površno ili duboko. Mene zanima ovo drugo”, jasan je Đuranović.

A prije pomenute patriotske numere, Đuranović je publici podario i novi album. “S ljubavlju tebi, Podgorice” još je jedan pokazatelj da Đuranović ne pristaje na kompromise zarad komercijalnosti.

“Opstati van trendovske muzike danas jeste izazov, ali nije nemoguće. U vremenu kada se mnogo toga proizvodi brzo i prolazno, autentična pjesma i dalje nalazi put do svoje publike. A ta publika je vjerna – ona prepoznaje istinu, emociju i trajanje. Upravo zahvaljujući toj vjernosti i danas punimo koncertne sale i čuvamo ono što smatram vrijednim”, navodi Đuranović.

On objašnjava da je njegov novi album spoj ličnog i kolektivnog sjećanja, sa mnogo autobiografskog sadržaja. “Zato se razlikuje od drugih albuma na ovu temu; nije samo omaž gradu, već i intimna mapa jednog vremena i duha. Nažalost, ne gubi samo Podgorica svoju staru dušu – to je sudbina mnogih gradova koje je modernost preoblikovala”, dodaje Đuranović.

Pjesmu “Amanet” opisuje kao lični testament, ističući da je lična iskustva snažno utkana u ove pjesme. “Kada je emocija istinska, publika to prepoznaje. ‘Amanet’ mi je posebno važna pjesma – doživljavam je kao lični testament. U njoj sam ogolio emociju i ostavio dio sebe”, naglašava Đuranović.

Iskusni pjevač često napominje da u Crnoj Gori ne postoji dovoljna sistemska podrška očuvanju tradicionalnog zvuka. “Nažalost, u Crnoj Gori ne postoji sistemska podrška očuvanju tradicionalnog zvuka, dok se u regionu tome pristupa mnogo ozbiljnije kroz institucije, fondove i produkciju. Ono što Crnoj Gori decenijama nedostaje jeste ozbiljna muzička produkcija u okviru Radio-televizije Crne Gore. Da postoji institucionalna volja, mnogo toga bi se moglo sačuvati i razviti”, zaključuje Đuranović.