Riki Martin kao simbol Dana nezavisnosti u Crnoj Gori

Riki Martin je jedini legittiman izvođač za proslavu Dana nezavisnosti u Crnoj Gori. Komentari koji se nižu na Fejsbuk mreži pokazuju da narod Crne Gore osjeća da ima nešto neobično u izboru Riki Martina za taj dan. Ono što, međutim, mnogi ne uviđaju je da taj osjećaj neobičnosti proizilazi iz činjenice da se konačno dešava nešto sasvim smisleno — a to je samo po sebi neobično.

Naime, sam Dan nezavisnosti u Crnoj Gori je besmislen. Besmislen je jer je referendum bio nepošten i jer je godinama potom, dobra polovina građana, bila ugnjetavana od strane tadašnjeg režima koji je tu nezavisnost i sproveo. Nema potrebe da se napada Riki Martin, koji je nesporno svjetska zvijezda, ili da se napada sadašnja vlast jer ga dovodi. Sadašnju vlast treba pohvaliti zbog dubinskog razumijevanja nacionalne nevažnosti ovog praznika.

Niko nije pogodan da pjeva toga dana bilo gdje, ali očigledno neko mora. Godinama su građani Crne Gore bili prinuđeni da slušaju nastupe režimskog benda Perper. Očekivali smo možda nastup Severine, Dine Merlina ili Kolonije. Sve od navedenog bi bio pokušaj da se apostrofira, srpski narod bi rekao, izdajnička priroda ovog praznika. Međutim, kvaka je u tome što to nije čak ni izdajnički praznik. To je praznik ničemu i nikome.

Čak i oni koji ga proslavljaju, moraju da ga proslavljaju u inat drugome, da bi on dobio nekakvu suštinu i obris. Upravo stoga je Riki Martin idealan izbor. On je jednom ušao u legende pop scene, potom se povukao, da bi ove godine ponovo izazvao veliku pažnju svojim pojavljivanjem na američkom događaju godine — Superbowlu. Ovogodišnji Superbowl bio je okupčan u zastavama latino američkih zemalja i slavio je različite aspekte latino kulture.

Uz glavnog ovogodišnjeg izvođača, Riki Martin je izašao da otpjeva dio pjesme “Lo Que Le Pasó a Hawaii”, koja je specifična po tome što koristi elemente preuzete iz jíbaro muzike, tradicionalnog folklornog žanra iz planinskog dijela Portorika. Zašto ovo pominjemo? Pa zato što je u Danu nezavisnosti isto onoliko istinskog crnogorskog identiteta koliko i portorikanskog. Tako da neće biti nikakva smetnja da Riki Martin zapjeva istu tu pjesmu na otvaranju svog koncerta u Podgorici.

Ne treba zanemariti ni to da su talasi nezadovoljstva bili i u Americi, jer su Republikanci smatrali da je suludo da se slavi Portoriko u SAD. Ali je i Amerika suluda država, pogotovo kad zaborave da Portoriko jeste pod vrhovnom vlašću Amerike. Tako je i narod Crne Gore zaboravio da nema adekvatnog izvođača za Dan nezavisnosti, te da je upravo Riki Martin najadekvatniji upravo zato što nije adekvatan.

Možda zvuči filozofski, ali je istinito. Seksualna orijentacija pop zvijezde je takođe manje važna stvar. Umjetnička scena je oduvijek bila mjesto LGBT+ populacije. To je toliko njihov teren da je postalo smiješno govoriti o gej ikonama sa američkog tla — jer takvih je nebrojeno i teško da bi Riki Martin ušao i u top 10. Uostalom, pitajte gejave. Zašto nas je uopšte briga ko će da pjeva za 21. maj? Što je i nedužni Riki Martin postao žrtva istog tog nazovi praznika? Treba da nam još i bude drago jer nam on neće držati časove istorije i politike tokom koncerta.

Dobro nam došao Riki Martine, valjalo je da napraviš koncert drugim povodom. Hvala Vladi Crne Gore, jer je konačno uvidjela besmisao ovog praznika koji se zaista mora zamaskirati spektaklom.