Značaj Tita Livija za istoriju Crne Gore

Djelo Tita Livija je prvobitno sadržalo 142 toma („knjiga”) da bi se tokom stoljeća, veliki dio zagubio. Do danas je pronađeno samo 35 knjiga, što čini četvrti dio izvornog obima. Posljednjih pet tomova (knjiga) iz sačuvanog Livijevog opusa su za istoriju Crne Gore od najveće važnosti.

Prije desetak godina navršilo se dvije hiljade godina od kako je okončano objavljivanje monumentalnog djela Tita Livija - Ab Urbe Condita (Od osnivanja grada) – u kojem se izlaže istorija Rima od legendarnih trojanskih predaka, pa do pred kraj vladavine cezara Avgusta, nekih 800 godina kasnije. Objavljivanje Livijeve knjige započeto je u staroj, a okončano u novoj eri. Prvi dijelovi pojavili su se oko 26. godine p.n.e, a posljednji dio publikovan je nakon skoro četiri i po decenije, 17. godine nove ere. Upravo, 17. godine nove ere, svijet je napustio i Tit Livije, koji je posljednje dane proživio u rodnoj Pataviji, današnjoj Padovi.

Njegova knjiga je u antičkom dobu bila veoma cijenjena. Još veći značaj dobila je u potonjim stoljećima. Tako je na primjer početkom 16. vijeka poslužila Nikolu Makijaveliju za jedno od njegovih važnijih djela „Razmatranja o prvih 10 knjiga Tita Livija” (1512-1517) u kome firentinski mislilac izvlači političke pouke iz antičkog doba. Osnovni predmet te rasprave je dinamika državnog života, kroz istraživanje činilaca koji dovode do uspona i propasti država.

Livijevo djelo je prvobitno sadržalo 142 toma („knjiga”). Tokom stoljeća veliki dio se zagubio. Fragmenti su potom otkrivani na različitim mjestima, od Egipta do Vatikana. Do danas je pronađeno samo 35 knjiga, što čini četvrti dio izvornog djela. Sačuvani dijelovi zahvataju dvije cjeline - od prve do desete i od dvadeset prve do četrdeset pete „knjige”.

Livijeva knjiga je prepisivana i sažimana još u antičkom dobu, pa su stručnjaci zahvaljujući tim preživjelim sažecima mogli da stvore predstavu o njenom obimu. Ono što zovemo „knjigama” izvorno su bili svici, a na svakome je bila ispisana količina teksta koja bi mogla da ispuni šezdesetak stranica knjige džepnog formata. Tako je konačno izvedena procjena da je Ab Urbe Condita bila napisana na oko deset hiljada stranica.

Prva sačuvana cjelina, odnosno, prvih 10 knjiga, zahvata period od osnivanja Rima do Trećeg samnitskog rata (od 753. p.n.e do 293. p.n.e) - to je dio koji je Makijaveli podvrgao političkoj analizi. Druga sačuvana cjelina (od 21. do 45. knjige) obuhvata period od 218. do 168. p.n.e, odnosno od Drugog punskog rata do rimske pobjede nad Makedonijom i Ilirijom u Trećem makedonskom i Trećem ilirskom ratu, koji su vođeni istovremeno.

Livije je bio najveći istoričar svog vremena. Njegov značaj je ogroman. Za nas ima i dodatnu važnost. Jer kada uzmemo u obzir oskudicu antičkih izvora koji govore o području današnjeg Balkana, ovaj klasik predstavlja suvo zlato. Među njegovim preživjelim spisima nalaze se i izvještaji koji se tiču prostora Labeatskog (Skadarskog) jezera – riječ je o posljednjih pet „knjiga” iz druge sačuvane cjeline.

Livijevo djelo je prije tri decenije prevedeno u Beogradu, ali djelimično. Objavljeno je samo prvih deset knjiga, koje se tiču najstarije rimske istorije. Tom prilikom nije preveden dio od 21. do 45. knjige u kome se govori o događajima oko Labeatskog jezera - o području koje danas pripada i Crnoj Gori. Time je učinjeno da se kod nas i dalje ne poznaje važnost Livijevih izvještaja. Skoro bizarno zvuči podatak da su Livijevi opisi ratnih dešavanja oko Skodre (Skadra) 168. godine p.n.e. u našoj nauci do nedavno samo usputno pominjani.

To je činio čak i izvanredno obaviješteni Pavle Mijović. Ovo se dešavalo uprkos tome što su Livijevi izvještaji još prije tri decenije prevedeni u Hrvatskoj od različitih arheologa i istoričara. Te prijevode, uključujući i svoje, objavila je Alka Domić-Kunić 1994. godine u studiji „Gentije - međunarodni odnosi između Ilirije, Rima i Makedonije uoči i za vrijeme Trećeg makedonskog i trećeg ilirskog rata“ (Zavod za povijesne i društvene znanosti HAZU). Dio pomenutih prijevoda Alke Domić-Kunić i drugih hrvatskih naučnika objavljen je 2009. godine u feljtonu autora ovih redova „Skadarsko jezero u svjetlu otkrića ilirskih brodova u Hutovom blatu“ (Dnevni list „Vijesti“).

Ubrzo nakon toga dijelove iz Livija koji su povezani sa Labeatskim jezerom i događajima iz 168. godine p.n.e. komentarisao je i istoričar umjetnosti Branislav Borozan – i to je činio, koliko nam je poznato, na osnovu češkog prijevoda. Posljednjih pet tomova (knjiga) iz sačuvanog Livijevog opusa su za istoriju Crne Gore od najveće važnosti. U vezi toga treba napomenuti da dobar dio Livijevih izvještaja predstavlja prepričavanje Polibijevih tekstova, koji su nastali oko sto trideset godina ranije.

„Livijeva su izvješća o ilirskim ratovima uvelike ovisila o Polibijevu, danas također oštećenom djelu. Opis prvoga i drugoga rata sačuvan je u Polibija, a opis trećega u Livija”, piše Bruna Kuntić-Makvić u studiji „Tit Livije i Treći ilirski rat“ (časopis „Latina et Graeca“, Vol. 1, No. 39/40, 1997). Kako napominje Alka Domić-Kunić, Livije se obilato koristio svojim slavnim prethodnikom Polibijem „iako ga nije mnogo cijenio”. Pored Polibija, koristio je i spise rimskih analista.