Kastel: Glas Mediterana na pjesničkom festivalu 'Beč u proljeće'

Peti pjesnički festival “Beč u proljeće” održan je 24. i 25. aprila 2026. u Beču, u organizaciji Hrvatske zajednice umjetnika u Austriji, na čijem je čelu pjesnikinja Ana Vrcič Oršolić. Festival je okupio 24 pjesnika i autora, kao i više od 70 posjetilaca i gostiju prvoga dana, među kojima su bili počasni gosti Boris Jovanović Kastel i Josip Petrlić Pjer, konzul Mato Bačić, te violinista Niko Lerner. Tokom festivala, predstavljen je zbornik “Beč u proljeće – Zbornik 2026”, kao i knjige Vlade Domazeta i Josipa Petrlića Pjera.

Svečano otvaranje festivala održano je u prostoru “Schlumberger Kellerwelten”. Ambijent poznatih bečkih podruma, ciglane arhitekture i svečanog prostora dao je festivalu posebnu atmosferu: toplu, kulturnu, dostojanstvenu i dovoljno intimnu da se u njoj poezija doista može čuti. Drugi festivalski dan donio je drugačiji ritam. Nakon svečanog prvog dana u “Schlumberger Kellerweltenu”, pjesnici su se okupili u opuštenijem ambijentu šetnje Schönbrunnom. U tom prostoru, jednom od najprepoznatljivijih simbola Beča, poezija je izašla iz zatvorenog prostora i nastavila živjeti među alejama, pogledima, razgovorima i zajedničkim hodom. Čitanje pjesama tokom šetnje dalo je Festivalu posebnu dimenziju. Poezija tada nije bila samo dio programa na pozornici, nego dio zajedničkog kretanja kroz grad.

U takvom ambijentu stihovi zvuče drukčije: manje službeno, više ljudski, bliže razgovoru i trenutku. Schönbrunn je tako postao, ne samo turistička kulisa, nego prostor u kojem se hrvatska riječ ponovno čula u srcu Beča. Počasni gosti ovogodišnjeg festivala bili su Boris Jovanović Kastel i Josip Petrlić Pjer, dvojica autora snažnog književnog i pjesničkog identiteta. Njihova prisutnost dala je festivalu dodatnu širinu, povezala bečki susret s prepoznatljivim autorskim glasovima i potvrdila da “Beč u proljeće” nije samo lokalni događaj, nego festival koji povezuje pjesnike, knjige, zavičaje i različite književne putove.

Boris Jovanović Kastel u festivalski je prostor donio mediteransku dubinu, poetsku širinu i onu vrstu riječi koja u sebi nosi more, kamen, čovjeka, prijateljstvo i životnu mudrost. Njegova poezija zvuči kao da dolazi iz prostora u kojem se sol, vjetar, svjetlo i ljudska sudbina pretaču u stih. U festivalskom ozračju Kastel je bio glas Mediterana u Beču, podsjetnik da more nije samo geografija, nego stanje duha, način gledanja na život i unutarnji krajolik koji pjesnik nosi sa sobom kamo god pošao. U nastupu Borisa Jovanovića Kastela Mediteran nije bio samo tema, nego osjećaj: more kao pamćenje, kamen kao trajnost, a čovjek kao mjera svake pjesme. Upravo je ta mediteranska toplina dala festivalu posebnu širinu i emotivnu boju.