Dejan Aleksić o važnosti bajki za djecu i realnost

U sali Dodest KIC-a 'Budo Tomović' predstavljena je zbirka pjesama za djecu 'Džinovi, strašila i nešto treće' srpskog književnika Dejana Aleksića, kojoj je dodijeljena nagrada 'Dragan Radulović'. Centralna tema razgovora, koji je s laureatom vodila Valentina Knežević, bila je struktura nagrađene knjige i simbolizam broja tri, koji Aleksić smatra nosiocem magijskog potencijala.

Aleksić je objasnio da su prva dva segmenta knjige posvećena džinovima i strašilima, ali da je osjetio potrebu za trećim elementom koji bi razbio dualnost. 'Džin je, prije svega, neka vrsta jezičkog fenomena ovdje. Napisao sam npr. pjesmu o “troslovnoj grdosiji”. Zamislite to biće, tu gromadu, a on ima samo tri slova u svom imenu. Dok, s druge strane, neka sitna bića imaju dugačka imena', kazao je Aleksić.

On je dodao da današnja djeca imaju oskudniji vokabular zbog nedovoljnog čitanja. 'Djeca lako prepoznaju strane ili mitološke sinonime za džina poput “Kolosa” i “Atlasa”, dok domaće nikada nijesu čuli. Zanimljivo je da djeca, osim diva, često ne mogu da se sjete nijedne naše riječi koja može služiti kao sinonim za džina... Pa dođemo do, recimo, gorostasa. I onda shvatim da, recimo, većina djece nikada nije čula za riječ gorostas', naglasio je on.

Objašnjavajući 'nešto treće' iz naslova, Aleksić je istakao da je to zapravo apoteoza izbora i mogućnost da se pronađe rješenje tamo gdje ga standardna logika ne vidi. 'Pitali su me šta je to “nešto treće”. Rekao sam – neka nešto treće bude nešto treće. To je zapravo apoteoza izbora. To je prostor gdje logika prestaje da bude kruta i gdje dijete može da nađe sopstveni odgovor koji nije ni džin ni strašilo', rekao je on.

Aleksić je mišljenja da su bajke neka vrsta katalizatora stvarnosti, pripremajući djecu za život kakav jeste. 'Kod bajki nema edukativnog licemjerja i te vrste držanja djece pod staklenim zvonom. Ako previše čuvamo djecu od onoga što jeste stvarnost, bojim se da ćemo napraviti generacije koje nijesu spremne istinski za život', istakao je Aleksić, dodajući da je strah važan element u sazrijevanju.

Na pitanje o tome da li trenutno piše za djecu ili odrasle, srpski književnik je opisao svoje stanje kao neku vrstu 'književno-psihološkog šizofrenog rascjepa'. On uporedo piše poeziju, kratke priče, romane i dramske tekstove za oba uzrasta, ističući da se ti 'unutrašnji glasovi' često prepliću.