Italijanski teatar oživio Selimovićevu „Tvrdavu“

Predstava „Tvrdava“ prema istoimenom romanu Meše Selimovića u adaptaciji i režiji Andree Benalja, izvedena je 9. aprila na sceni Dvorane Park, kao prvi uspješan iskorak HAPS-a u međunarodni teatarski prostor. Ovaj skladno oblikovan scenski performans oduševio je publiku koja je posebno pohvalila senzibilitet koji je spojio različite kulturne uticaje.

Izvođenje je uključivalo izbor muzike, a autentične etno numere značajno su doprinijele atmosferi. Gledalište je uživalo u svjedočenju svete gromade, praćene precizno vođenom pričom i titlovima, kako je saopšteno iz Herceg-festa. Reditelj Benađe izjavio je: „Jako smo zadovoljni jer je predstava, po mom mišljenju, protekla odlično, prije svega sa tehničkog stanovišta, jer nerijetko može biti velikih problema sa svim tim predmetima koje koristimo tokom igranja.“

Benađe je naglasio da su se suočili sa izazovima korišćenja materijala poput pijeska, brašna i velikih staklenih boca, ali je bio izuzetno zadovoljan rezultatom. Publika je bila brojna i pažljivo je pratila predstavu, a njeno zadovoljstvo bilo je očigledno po reakcijama. Takođe, istakao je da je učešće na festivalu donijelo veliko zadovoljstvo i topli doček.

Govoreći o predstavi, Benađe je ukazao na razvoj istraživačkog pozorišta u Italiji i nekim dijelovima Evrope, gdje pozorišne trupe istražuju nove izraze i teme. „U tom smislu donosimo jedan specijalan jezik ili pozorišni izražaj u italijanskom pozorištu“, rekao je. On je dodao da su do Selimovića došli istražujući Mediteran i balkanske književnosti, ističući vezu između kultura koje se prožimaju.

Benađe je iznio da je predstava posmatrana sa distancom kao „svijet muškaraca koji imaju moć, koji odlučuju o sudbinama drugih“, dok je na sceni većina žena, nastojeći da prikaže drugačiji ugao gledanja. Priprema „Tvrdave“ obavljena je uz pomoć članova jednog studentskog pozorišta iz Banja Luke, a konačna obrada izvršena je u Italiji.

On nije siguran koliko je naučio o kulturi balkanskih prostora, ali je siguran da postoji interesovanje za dalja istraživanja. „Svako od nas gleda na drugu obalu i kreira svoju sliku onog drugog, što stvara želju za susretom i komunikacijom. Dobro pozorište to uspijeva i potvrđuje da je moguće spojiti različite kulturne uticaje u jedinstven i skladan scenski izraz“, zaključio je Benađe.