Otvorena izložba radova akademskog slikara Pera Nikčevića

U organizaciji JU Muzeji i galerije, a u okviru repertoara za april programa Nikšićka kulturna scena, u Dvorcu kralja Nikole, otvorena je izložba radova akademskog slikara Pera Nikčevića. Pero Nikčević, umjetnik koji decenijama oblikuje svoj likovni izraz na relaciji Crna Gora – Pariz, nakon 25 godina, predstavio je novi ciklus radova u rodnom gradu.

U slojevitom preplitanju zavičaja i sjećanja, njegovi pejzaži velikih i srednjih formata, definisani valovitom linijom, izrastaju u izraz unutrašnjeg iskustva i tiho sidrište identiteta. “Postavka obuhvata i veći broj radova manjih dimenzija, izloženih na spratu Dvorca kralja Nikole. Riječ je o horizontalno orijentisanim platnima koja izlaze iz ravni zida, njihova površina je oblikovana i presavijena, tako da djeluju i kao objekti u prostoru. Na izloženim djelima vidan je kontinuitet jednog dugog umjetničkog iskustva, koje se ne zatvara, već se dalje razvija i preispituje kroz svaki novi ciklus“, kazao je Milisav Milatović, rukovodilac galerije u nikšićkom muzeju.

Poseban ton večeri dala je Isidora Nikčević, umjetnikova kćerka, koja je govorila o ličnom i profesionalnom odnosu sa ocem. “Njegovo klasično obrazovanje ovdje se susreće sa savremenim izrazom. Objasnio mi je da njegov način presavijanja platna predstavlja prostor oko nas sagledan iz više uglova – kao da se stvarnost istovremeno otvara i razlaže pred posmatračem. Ta ideja me je duboko inspirisala i probudila želju da i sama ovladam tom tehnikom, kako bih je jednog dana mogla dalje razvijati. Ovaj prostor, dvorac u kojem se nalazimo, čini se kao savršeno mjesto za manje formate te ideje – intimne, ali snažne. Ipak, imala sam priliku da pratim i nastanak velikih formata koji su pred vama večeras. Zaključila sam da je savremenoj likovnoj umjetnosti potrebno upravo ovo – spoj klasičnog i modernog. Ne smijemo zaboraviti ni jedno ni drugo, jer upravo u njihovom susretu nastaje nešto novo i autentično”, istakla je Isidora Nikčević.

Izložbu je otvorio Mato Uljarević, vajar i menadžer projekta Nikšić Evropska prestolnica kulture 2030, koji je Nikčevićev opus smjestio na razmeđe neoimpresionizma i ekspresionizma. “Likovna snaga crnogorskog pejzaža u Perovim radovima deformiše sopstveni prikaz. Vidimo to u postavci na spratu – slike postepeno postaju kolaži, pa skoro asamblaži, njihova reljefnost, pokret i gužvanje, to je ona prava slika pejzaža. Platna se gužvaju kao brda oko Stubice, a njihove granice prate liniju dodira brda i neba. Ovi fragmenti u pokretu, između figuracije i apstrakcije, između pravougaonog rama i neuhvatljive organske forme njegovog nedostatka, između fovističkog kolorita i crteža, prate Nikčevićev karakter, koji uvijek prednost daje trenutku i afektu. Možemo reći da je to taj „francuski likovni jezik“ modernizma, u kojem je Nikčević našao svoj dijalekt. On ostaje jedna od najsnažnijih kulturnih veza Nikšića i Pariza“, kazao je Uljarević.

Pejzaži velikih formata, koje Pero Nikčević opisuje kao „sanjane“, nose snažan, gotovo arhetipski naboj, dok radovi nastali u Parizu, odišu nostalgijom i nagovještavaju buduće cikluse. “Iz Nikšića sam otišao prije 55 godina, a u zgradi ovdašnjeg muzeja izlagao sam prije dvadeset pet godina. Slikam pejzaže koje sanjam, oni su moja potreba da ih pokažem svijetu. Njih sam prikazao na platnima velikog formata, koja uskoro putuju, preko okeana, i biće predstavljena u Americi, dok su na spratu izloženi radovi iz Pariza – lična nostalgija na crnogorski pejzaž ali i makete budućih velikih formata”. Izlaganje u nikšićkom muzeju za autora predstavlja zaokruživanje intimnog, ateljeskog procesa, ali istovremeno i početak nove stvaralačke etape. “Izložba radova „Crnogorski pejzaži, pariski snovi“ je zatvaranje jednog introspektivnog, ateljeskog kruga, a uskoro otvaram novi, u maju u Podgorici, planiram drugačiju postavku, koju sam nazvao “Ženstvena priroda”, najavio je Nikčević.

Veče su muzički upotpunili Dunja Bataković na klaviru i Luka Bajović na violini. Izložba „Crnogorski pejzaži, pariski snovi“, rijetka prilika da se sagleda jedan zreo i autentičan opus, koji istovremeno pripada i zavičaju i širem umjetničkom prostoru, biće otvorena do 3. maja.