Pablo Neruda - Ako me zaboraviš

Pablo Neruda u svom stihu "Ako me zaboraviš" izražava duboku emotivnu vezu i strah od zaborava u ljubavi. On postavlja pitanje o tome kako bi se osjećao ukoliko bi ga voljena osoba prestala voljeti. Neruda piše: "Znaš kako je to ako gledam kristalni mjesec, crvenu granu spore jeseni u mom prozoru, ako dotaknem uz vatru neopipljiv pepeo ili izbora no tijelo klade, sve me odvodi tebi kao da je sve što postoji, mirisi, svjetlost, metali poput malih barki što plove ka ostrvima tvojim koja me čekaju."

On nastavlja: "E, pa dobro, ako malo-pomalo prestaneš da me voliš i ja ću prestati tebe da volim malo-pomalo. Ako me odjednom zaboraviš ne traži me jer bih te ja već zaboravio. Ako smatraš dugim i ludim vjetar zastava što prolazi kroz moj život i odlučiš da me ostaviš na obali srca u kojem imam korena, zapamti da ću toga dana, toga časa dići ruke, iščupati svoje korene u potrazi za drugim tlo."

Neruda takođe naglašava: "Ali ako svaki dan, svaki sat, pristaneš da mi budes sudbina s neumoljivom slašću, ako se svakoga dana popne jedan cvijet do tvojih usana tražeći me o ljubavi moja, o moja, u meni se sva ta vatra ponavlja, u meni ništa nije ugašeno ni zaboravljeno, moja ljubav se hrani tvojom ljubavlju, ljubljena, i sve dok živiš biće u tvojim rukama ne napuštajući moje."