Branislav Petrović: 'Jeste dođu meni' - pjesma o ljubavi i životu

Branislav Petrović u svojoj pjesmi 'Jeste dođu meni' izražava duboke emocije i razmišljanja o ljubavi i životu. Pjesnik se suočava sa svojom prošlošću i unutrašnjim demonima, koristeći slikovite metafore da prenese svoje osjećaje. 'Jeste dođu meni, moje lude bubice, jeste salete me neke crne ulice', započinje on, ukazujući na mračne aspekte života.

U nastavku, Petrović piše: 'Al’ zato ćeš ti kao stara kučka skapati jedom posle dobrog ručka', čime implicira prolaznost i neizbježnost smrti. Njegova lirika se kreće između nostalgije i ironije, a on se prisjeća svojih 'pijanih zora' i priča koje ga prate. 'Al’ tebe više do jutra ne čeka pjesnik koji te za noć volio dva veka', kaže on, govoreći o izgubljenim prilikama i nestalnosti ljubavi.

On također razmatra i sopstvenu sudbinu, primjećujući da će ga 'anđeli od prakse po nalogu zvijezda zauvijek uhapsiti'. Ipak, on se ne predaje, već se okreće uživanju u jednostavnim stvarima, kao što su 'trišta čajeva sa rumom', ističući da su ti trenuci ljepši kada se dijele s voljenom osobom. 'Još da si ti tu, zveri moja, davna, bila bi to čajanka nepojmljiva slavna!', završava on, ostavljajući čitaoce s osjećajem nostalgije i želje za proživljenim trenucima.