Kultura tijela danas: antropološka studija i razgovor s Lidijom Vujačić

U Kuslevovoj kući, povodom nedavne promocije knjige i izložbe Lidije Vujačić, otvorena je slojevita rasprava o značenju tijela. U razgovoru za Pobjedu autorka nudi promišljanje da tijelo nije samo biološka činjenica – već kulturni, društveni i simbolički fenomen oblikovan kroz norme i ideologije savremenog društva.

Vujačić naglašava antropološki pogled: tijelo je, uz svoju fizičku realnost, i "proizvod" kulture. U knjizi se bave teme socijalnog disciplinovanja tijela (održavanje u higijenskom, medicinskom, političkom i ideološkom smislu), a estetizacija i vrijednosna procjena su uslovljene društvenim parametrima.

Prema njenom tumačenju, tijelo je uvijek pod društvenom kontrolom — iako se može preoblikovati, izlaže se promjenama kroz sve aspekte: fizički rast, ali i modifikacije semiotičke, hirurške, genetske ili kroz digitalna iskustva. Živimo u hipermedijalizovanom i hipertehnologizovanom društvu s bezbroj opcija koje omogućavaju transformaciju tjelesnog, simboličkog i stvarnog.

U razgovoru se postavlja pitanje je li ovo svojevrsna kritika postmodernog društva. Knjiga, naime, otvara teme tjelesnih tehnika, estetizacije i normi koje tijelo održavaju, disciplinuju i komercijalizuju. Autorka tvrdi da knjiga istovremeno slavi tijelo kao sklad fizičkog i psihičkog, ali i kritički razmatra kriterijume koji ga normiraju, posebno u vizuelnoj i materijalistički orijentisanoj kulturi.

U tekstu se detaljnije objašnjava kako su društvene norme upisane u tijelo. Tijelo je skup simbola, koncipiran prema značenjima koje diktira kultura zajednice — pokriveno odjećom, ukrašeno ili golo, sa ograničenom autonomijom i subjektivizacijom koja se ostvaruje kroz interakciju s drugim tijelima. Poruke se upisuju kroz odjeću, uljepšavanje i tjelesne tehnike proizašle iz procesa socijalizacije i samorealizacije.

Što se tiče uticaja medijske i konzumerističke kulture, autorica objašnjava da tijelo sve više postaje roba u tržišnoj razmjeni, naročito kroz snažni marketing i fotošopiranje koje stvara iluziju savršenstva. Reklamne tehnike navode potrošače da žele proizvode i simbole, pri čemu narcistička kultura često postavlja visoke estetske standarde i uvjetuje napor na transformaciji tijela, naročito žena.

Što je, potom, savršeno tijelo? Ljepota se ne percipira kao apsolutna i nepomična; mijenja se kroz historijski period i kulturu, a antika je nudio spoj fizičkog i moralnog vrlina. Danas, u virtualnom prostoru, tijelo često izgleda „dorađeno“ i postavljeno kao ideal na društvenim mrežama, iako priroda ne mora da bude takva. Istina je da je ljepota konstruktivna i promjenjiva, oblikovana vremenom.

Autorica se osvrće na disciplinovanje tijela kroz savremenu medijsku kulturu, kojoj, iako je demokratska po definiciji, ipak nameće standarde kroz modu, kozmetiku i popularne sadržaje. Kritika se odnosi na nepotrebne promjene tijela uslijed aktuelne estetike i pokušaje da se stvori jedinstveni identitet — ili „kolosijek“ sličnosti i istosti.

Zaključno, knjiga otvara šira etička pitanja o kontroli tjelesnog koja uključuju nagone i tjelesna zadovoljstva, te razmatra kako se ta pitanja manifestuju u različitim sferama društvene dinamike i u kulturi koja je duboko vizuelna i materijalistička.