Biblioteka srpskih pisaca: katalog i izdavački poduhvat

Fejtón je nastao na osnovu knjige Predraga Savića „Gospodar knjige: Uloga Anatolija Ivanovića, belog Rusa, u stvaranju srpskih velikana“. „Biblioteka srpskih pisaca“ u sistemu „Narodne prosvjete“ nije bila obična serija knjiga, nego projekat koji je imao svoju unutrašnju infrastrukturu: oglase, apele, prospekte, pretplatu, korični identitet, opisani marketing i – što je najvažnije – precizan katalog autora i obim njihovih djela.

U Gospodaru knjiga su sačuvani tragovi tog mehanizma: oglasi i apeli (čuvani u Matice srpske), iz kojih se vidi kako je izdavač ovu biblioteku predstavljao kao kulturni događaj od nacionalne važnosti i kao praktičnu korist za škole, omladinu, porodice i stručnjake.

U jednom oglasu (koji se citira kao dokument iz fonda Matice srpske) naglašava se da je cilj da se «prvi put kod nas» dobiju cjelokupna djela u kritičkom izdanju, i to pod uslovima koji su za čitaoca «najpovoljniji».

Istovremeno, u apelu Ministarstvu prosvjete izdavač traži da država otkupljuje komplete za školske i đačke biblioteke, uz naglasak da otkup nije stvar luksuza nego prosvjetne politike: da biblioteke „narodnih, đačkih, školskih i sokolskih knjižnica“ moraju dobiti komplekte izdanja koje se opisuje kao najorganizovaniji poduhvat te vrste.

Poseban dio daje opis vizuelnog i materijalnog identiteta biblioteke: kao luksuzno, ali masovno izdanje. Navodi se da su knjige u seriji često imale kožni povez zagasito ljubičaste boje, bez naslova na koricama, sa portretom pisca u crno-bijeloj tehnici na početku, uz autogram, faksimil rukopisa, umjetničkih nacrta ili prvih izdanja. Upravo to je bio „pečat“ ujednačene edicije: čitalac je dobijao ne samo tekst nego i dokumentarni materijal koji prati pisca.

Marketinški model je bio jasno artikulisan: biblioteka se nudila preko pretplate, uz obrazloženje da veliki broj pretplatnika obara cijenu i omogućava da „divotna Biblioteka“ stigne do šireg kruga „po najnižoj mogući cijeni“, uz materijal „kao se nije video na našoj knjižarskoj pijaci“.

Najkonkretniji, „kataloški“ dio PDF-a je niz biografskih i bibliografskih profila autora koji su ušli u biblioteku, uz precizne podatke o broju knjiga/tomova i često o naslovima koji su ušli u seriju. To je onaj dio koji čitav projekat čini mjerljivim, a ne „legendom“.

U tim profilima se vidi da „Narodna prosvjeta“ nije išla samo na jedno ime ili dvije „zvijezde“, nego je gradila korpus. Evo tog korpusa, sa podacima koji su u PDF-u navedeni: Aleksa Šantić (1868–1924) – u tri knjige objavljene su njegove najpoznatije zbirke/celine: „Moja otadžbina“, „Pretprazničko veče“ i „Ostanite ovdje“.

Petar Kočić (1877–1916) – sabran u dva toma (pripovijetke i satire), uz naglašenu ulogu „Jazavac pred sudom“ kao simbol otpora nepravdi.

Đura Jakšić (1832–1878) – u četiri toma sabrani su stihovi, drame (u PDF-u se kao primjer ističe „Jelisaveta, kneginja crnogorska“) i priče, s namjerom da se njegov opus vrati u centar nacionalnog kanona.

Ivo Ćipiko (1869–1923) – četiri toma kao najpotpunije sabrano izdanje (pripovijetke i prozne cjeline koje su u PDF-u navedene kao antologijske).

Jovan Ilić (1824–1901) – reprezentativna jedna knjiga/tom kao izbor iz opusa, uz biografski i kritički pregled (u PDF-u se navodi da je životopis sastavio Bogdan Popović).

Jovan Sterija Popović (1806–1856) – petotomno izdanje kao osnova za kritičko čitanje dramskog i satiričnog korpusa („Pokondirena tikva“, „Laža i parodija“, „Rodoljupci“).

Milovan Glišić (1847–1908) – u dva toma sabrano djelo, uz dodatak prijevoda i pisama kao naučni doprinos serije.

Svetolik P. Ranković (1863–1899) – tri knjige/toma, sa romanima koji u PDF stoje kao stoberi psihološke proze.

Stevan Kaćanski (1828–1900) i Vladislav Vasić (1830–1894) – zajednički tom kao rekonstrukcija patriotske poetike preporodnog doba.

Nikola Tomazeo (1802–1874) i Ljudevit Vulićević (1839–1916) – tom koji simbolički spaja katolički moralistički krug i južnoslovensku duhovnost.

Laza Lazarević (1851–1891) – jedna knjiga koja sadrži svih devet pripovijetaka, uz portret, biografiju i prikaz liječničkog rada.

Ljubomir Nedić (1858–1902) – dva toma eseja i studija (u PDF-u se ističe da uključuju analize o Njegošu i prijevode Bajrona).

Milorad P. Šapčanin (1856–1934) – pet tomova (romani, drame i pripovijetke), s naglašenim moralo-hršćanskim tematskim jezgrom.

Svetozar Ćorović (1875–1919) – sedam knjiga u seriji; u PDF-u se kao primjer navodi uključivanje djela koja su postala kulturna referenca čitalaca.

Marko Miljanov (1833–1901) – tom „Primjeri čojstva i junaštva“ kao svjedočanstvo narodne etike.

Svetislav Vulović (1847–1898) – dvije knjige kritičkih studija (Sterija, Njegoš, Laza Kostić) kao uvod u metodologiju i sistematičnost u kritici.

Simo Matavulj (1852–1908) – tom koji obuhvata „Bakoňa fra Brne“ i izbor novela iz primorskog korpusa.

Radoje Domanović (1873–1908) – dva toma sa sabranim tekstovima, uključujući i manje poznate rukopise, sa jasnim pozicioniranjem kao satiričara političke alegorije.

Ovaj katalogski presjek je važan jer pokazuje da biblioteka nije bila „pojedinačna akcija“, već sistemski konstruisan nacionalni korpus: od memoara i istorografije, preko lirike, priče, drama i satire, do književne kritike kao discipline. (Nastaviće se) Pridružite nam se na Viberu i Telegramu:

Nastavite s čitanjem

Na današnji dan 1781. godine u svojoj rezidenciji u Stanjevicima: Umro vladika Sava Petrović.