Sveti Lav I: Spasitelj Rima i zaštitnik Pravoslavlja

Sveti Lav I, papa rimski, rođen je u Italiji od pobožnih roditelja. Najprije je bio arhiđakon kod pape Siksta III, a nakon njegove smrti, uzdignut je, gotovo protiv svoje volje, na papinski tron.

Kada je Atila sa Hunima došao blizu Rima i pripremao se da razori ovaj grad, Lav je izašao pred njega u arhijerejskom odijelu, smirio gnjev hunskog vođe i time spriječio propast Rima. Atila je bio toliko impresioniran svetim čovjekom da je, uprkos svojim namjerama, odlučio da se povuče. Prema legendi, Atila se morao uplašiti vizije apostola Petra i Pavla, koji su stajali pored Lava sa plamenim mačevima, prijeteći mu.

Osim što je spasio Rim, Sveti Lav I je značajno doprinio očuvanju Pravoslavlja od jeresi Eutihije i Dioskora. Ova jeresi je podrazumijevala spajanje božanske i ljudske prirode Hrista u jednu, što je posljedično vodilo do odricanja od dvije volje u ličnosti Gospoda Spasitelja. Zbog toga je sazvan IV vaseljenski sabor u Halkidonu, gdje je pročitana poslanica Lava, koju je on napisao i položio na grob svetog Petra, a svetitelj je ispravio.

Pred smrt, Sveti Lav je proveo četrdeset dana u postu i molitvi na grobu apostola Petra, moleći ga da mu otkrije da li su mu grijesi oprošteni. Apostol mu se javio i rekao da su mu svi grijesi oprošteni, osim onih u vezi sa rukopoloženjem sveštenika, što pokazuje težinu grijeha nedostojnog rukopoloženja. Sveti Lav se ponovo vratio molitvi sve dok nije obaviješten da su mu i ti grijesi izbrisani. Tada mirno predaje dušu Gospodu.

Sveti Lav je umro 461. godine. Njegov tropar glasi: 'Nastavniče pravoslavlja, učitelju pobožnosti i čistoće, svećnjace vaseljene, bogo nadahnutu ukrasu arhijereja, Lave premudri, učenjem tvojim sve si prosvetio, svirało duhovna, moli Hrista Boga, da spasi duše naše.'