Premijera predstave "Koktel nakon premijere" u KIC-u: Crna komedija o niskim strastima

Predstava "Koktel nakon premijere" Gradskog pozorišta, koja je nedavno premijerno izvedena u Velikoj sali KIC-a "Budo Tomović", donosi crnu komediju o niskim strastima i ljudima koji su spremni na sve kako bi ostvarili svoje ciljeve. Ovaj komad, zasnovan na tekstu Valentina Krasnogorova, u režiji Olega Toločenka, počinje na tragičan način - u krvi Šekspirove Dezdemone.

U prvoj sceni, publika svjedoči posljednjoj sceni "Otela", a visoki stil i patos uskoro se transformišu u mračan i klaustrofobičan svijet glumačkog ega. Ova priča, iako smještena u teatar, predstavlja univerzalnu metaforu koja se može primijeniti na svaki radni kolektiv, ukazujući na to kako se u kriznim situacijama maske profesionalizma skidaju.

Zaplet se razvija kada glumci na koktelu nakon predstave povjeruju da je glumica koja igra Dezdemonu zapravo mrtva. Scena u kojoj se planira premještanje "tijela" blizu njene kuće kako bi sve izgledalo kao nesreća otkriva cinične kalkulacije glumaca. Umjesto emocija, publika svjedoči hladnim razmatranjima o nasljednicima uloge i načinima prikrivanja "ubistva". Smrt postaje logistički problem, a apsurd dostiže vrhunac kada se planiranje zločina ispostavlja kao bolje režirano od same predstave.

Kada se otkrije da je Dezdemona zapravo živa, priča ne nudi srećan završetak, već ironiju u kojoj glumica, umjesto herojske borbe, nastavlja da igra kao invalid. Ovaj trenutak postavlja pitanje za sve prisutne: čemu se zapravo smijemo i čemu aplaudiramo?

Glumac Miloš Pejović, koji je imao povredu tokom proba, istakao je da predstava istražuje niske strasti, dok njegov kolega Pavle Popović naglašava univerzalnost teme zavisti i ljubomore. U ansamblu se nalaze i Sanja Popović, Omar Bajramspahić, Danica Rajković, Smiljana Martinović, Zoran Dragićević i Božidar Zuber. Dramaturgiju potpisuje Koča Miličković, dok su scenografiju i kostime radili Julija Kolesova i Slavko Nelević.

Režiser Oleg Toločenko izrazio je zadovoljstvo što je predstava počela novi život nakon premijere, naglašavajući univerzalnost jezika pozorišta i važnost ličnog kontakta s publikom. Njegova želja je da predstava traje i dalje, istražujući složene ljudske emocije i odnose.