Umberto Eko: Univerzum neočekivanog deset godina od smrti velikana kulture

Deset godina nakon smrti Umberta Eka, Italija i svijet obilježavaju njegov život i djelo kroz virtuelni maraton kulturnih događaja. Fondacija Umberto Eko, u saradnji sa Fondacijom Bottega Finzioni, organizovala je projekat "Eco Eco Eco: Svjetski razgovor za Umberta", zamišljen kao "planetarni razgovor" koji okuplja akademike, pisce i studente širom svijeta kako bi proslavili njegovu ostavštinu i istražili univerzalnu vrijednost njegovih djela.

Umberto Eko, italijanski svestrani naučnik koji se bavio mnoštvom oblasti znanja, bio je filozof, semiotičar i univerzitetski profesor koji je kroz predavanja i pisanje oblikovao globalno razumijevanje komunikacije i kulture. Rođen je 1932. godine u Alesandriji, na sjeveru Italije, a predavao je na Univerzitetu u Bolonji. Njegov rad u oblasti semiotike omogućio je razumijevanje svijeta kao mreže znakova, gdje svaka kultura i medij nose složena značenja.

Eko je bio poznat po analizi pop-kulture, stripova, filmova i romana, kombinujući ozbiljnu filozofsku i teorijsku preciznost sa humorom i satiričkim duhom. Smatrao je da interpretacija znakova omogućava ljudima da shvate svijet oko sebe i da prepoznaju skrivene strukture moći, zavjere i kulture. U rodnoj Italiji Eko se prvo proslavio kao parodičar i vrhunski satiričar.

Njegov roman "Ime ruže" (1980) donio mu je planetarnu slavu, dok su drugi romani kao "Fukoovo klatno" (1988) i "Ostrvo dana pređašnjeg" (1994) istraživali tajna društva i teorije zavjere. Eko je na svojim predavanjima analizirao romane o Džejmsu Bondu i popularne stripove, ističući kompleksnost i skrivene poruke u kulturi.

U svom kasnijem radu, Eko se bavio savremenim problemima, kao što su manipulacija medijima i teorije zavjere. Njegov roman "Nulti broj" prikazuje novinarstvo kao jazbinu iz koje se lansiraju spinovi, a novine se koriste za manipulaciju i diskreditovanje. Ove godine, povodom desetogodišnjice smrti, Fondacija Umberto Eko organizovala je virtuelni maraton kulturnih događaja (18–19. februar) pod nazivom Eco Eco Eco.

Cilj je da se evocira Ekov lik ne samo kao akademika i pisca, već i kao učitelja, kolege i prijatelja. Događaj koristi online platforme kako bi omogućio interkontinentalni dijalog, uključujući svjedočanstva intelektualaca koji su sarađivali sa Ekom, te rijetke uvide u njegove lične arhive i biblioteku. Organizatori ističu da je ovo prilika da Ekov glas nastavi da odjekuje i da nova generacija čitalaca i akademika uči iz njegove filozofije, književnog eksperimenta i neiscrpnog interesa za kulturu.

Eko je upozoravao na "vječni fašizam" i smatrao da kulturna razmjena ne može eliminisati rasizam i ksenofobiju, ali može doprineti smanjenju nedostatka razumijevanja i izgradnji nove vrste bratstva među ljudima. Na pitanje kako napisati roman, Eko je odgovorio da bi prvo pregledao stotine romana i naučnih tekstova, a zatim pustio misli da lutaju dok mu ne padne na pamet nekoliko redova.