Nikola Đukić: Borba za slobodu i uspjeh kroz paraplivanje

Crnogorski paraplivač Nikola Đukić rođen je 6. aprila 2001. godine u Beogradu, iz visoko rizične blizanačke trudnoće. Njegova majka, Milica Šćepanović, sjeća se kako je kao beba bio tvrdoglav, odbijajući da bude umotan u ‘kiflu’. Odrastao je okružen ljubavlju, ali i brojnim izazovima, jer je od rane mladosti prolazio kroz razne terapije.

Nikola, iako nikada nije prohodao, kolica je prihvatio kao svoja krila. Njegova majka napominje da ih nikada nije doživljavao kao prepreku, već kao produžetak sebe. Završio je osnovnu i srednju školu u Resursnom centru u Podgorici, aktivno učestvujući u svim školskim aktivnostima, izletima i priredbama. Njegova otvorenost i društvenost učinili su ga omiljenim među vršnjacima, a aktivno se uključivao i u UNICEF-ove kampanje, kao što je “Govorimo o mogućnostima”.

Nikola je bio dio kratkog filma “Put na Mjesec”, koji prikazuje dječaka u kolicima koji sanja da se popne na Mjesec. Njegova borba nije stala na tome – prošao je dvije ortopedske operacije, ali je svaki put odlazio u operacionu salu nasmijan, bez straha. Sport je bio njegova prirodna teritorija, a posebno je volio tenis, gdje mu je Novak Đoković bio idol.

Godine 2019. započinje rekreativno plivanje na bazenima Sportskog centra “Morača”. Njegovi prvi zaveslaji su bili skromni, ali uz podršku trenera, Nikola počinje samostalno da pliva. Kako njegova majka ističe, voda mu je pružila slobodu koju nijedno drugo mjesto nije moglo. Njegovo prvo takmičenje održano je u Beogradu, gdje osvaja prvu medalju, bronzanu, što je bio znak da je na pravom putu. Uslijedila su takmičenja širom regiona, ali je ljeto 2022. donijelo tešku borbu sa koronom, koja ga je odvojila od bazena na pola godine.

Nikola se, uprkos izazovima, vratio i u martu 2023. učestvuje na Svjetskoj seriji u Linjanu, no bez uspjeha. Ipak, u junu iste godine, u Sarajevu, osvaja novu medalju. Njegova majka naglašava da tada nije pobijedio konkurenciju, već sebe, što je veća pobjeda od svih zlata. Danas ima 13 medalja raznih boja, a svaka od njih simbolizuje njegovu upornost i posvećenost.

Nikola trenira svaki dan, po suncu, kiši ili vjetru, i ne planira stati. Plivanje je postalo sastavni dio njegovog života, a njegovi snovi sežu dalje. Paraboćanje je sljedeći izazov koji želi da savlada. Njegova priča nije samo priča o sportu, već i o borbi, snazi i volji da se prevaziđu prepreke.

Kako se navodi, iza svakog njegovog zaveslaja stoji snaga karaktera i vjera, ali i bezuslovna podrška njegove majke. Njihova borba ima smisao jer Milica nije samo nosila Nikolu, već ga je učila da nosi sebe i vjeruje u svoje mogućnosti. Medalje koje danas nosi nisu slučajnost, već rezultat discipline i ljubavi koja ne odustaje. Njegova priča je inspiracija za sve nas, jer pokazuje kako se granice ne ruše snagom mišića, već snagom srca.