Da li su devedesete bile bolje? Analiza Branka Milanovića

Branko Milanović, poznati ekonomista, postavlja fundamentalno pitanje o devedesetim godinama prošlog vijeka: da li su bile bolje? Mladima se ovo pitanje može činiti čudnim, s obzirom na to da je taj period veoma daleko i da o njemu ne znaju gotovo ništa iz ličnog iskustva. Međutim, poznato im je nešto o globalnoj finansijskoj krizi, liberalnom imperijalizmu i Vašingtonskom konsenzusu.

Milanović smatra da današnji svijet možda nije "bolji", ali da se može pouzdano tvrditi da je svijet devedesetih bio obilježen neprevaziđenim licemjerjem i pogrešnim idejama. On se poziva na misli Hannah Arendt, koja je pisala o licemjerju kao "poroku nad porocima" i naglašava da ono može uništiti integritet društva.

Prema Milanoviću, vjerovalo se da će finansijalizacija donijeti brži napredak, ali su posljedice bile katastrofalne. Slobodno kretanje kapitala dovelo je do azijske finansijske krize i globalne recesije 2007-08. Države su štitile odgovorne za krizu, dok su gubitnici ostali bez pomoći.

On takođe komentariše stav o multietničkim društvima, ističući da je ovaj koncept bio podržavan dok su se istovremeno raspadale multietničke federacije. Milanović postavlja pitanje kako to da je multietničnost dobrodošla u jednom dijelu svijeta, a ne u drugom, ukazujući na licemjerje koje je prožimalo politiku tog vremena.

Milanović dovodi u pitanje uvjerenje da se siromašne zemlje lako mogu obogatiti i da je privatni sektor bolji od države. Kada je Kina iskoristila postojeće tehnologije i postigla ekonomski rast, priče o siromašnim zemljama kao kradljivcima tehnologija su se promijenile. On tvrdi da su mnoge "istine" iz devedesetih bile zablude ili su služile posebnim interesima.

Na kraju, Milanović zaključuje da je sloboda izražavanja u ideološki dominantnom dijelu svijeta bila pod kontrolom "mandarina znanja" i imperativa uspjeha, što je dovelo do gušenja slobodne misli. Iako današnji svijet nije bolji, on je, prema njegovim riječima, intelektualno slobodniji.