Vanja Radovanović završava projekat 'Mentalni dnevnik' pjesmom 'Pod tepih'

Crnogorski kantautor Vanja Radovanović svoj projekat 'Mentalni dnevnik' završava pjesmom 'Pod tepih', bez katarze kakvu publika obično očekuje. Kako kaže, svjesno je izbjegnuto 'svjetlo na kraju tunela', jer je cilj bio ostati pošten prema svima onima koji su još uvijek u mraku.

'Na Balkanu se odrastanje često oblikuje kroz zabrane i naredbe: 'Ne plači, stisni zube, ćuti, ne sramoti nas.' Upravo zato 'Pod tepih' razbija ustaljenu kulturu ignorisanja emocija. Pjesma ne nudi rješenje, jer ono ne može stati u tri minute, niti u nekoliko pjesama, već se nalazi u dugotrajnom procesu suočavanja s traumama koje su, često i po nalogu društva, decenijama gurane u stranu', ističe Radovanović.

Siguran je da će mnogi u stihovima prepoznati glasove roditelja, autoriteta i okoline koji su nas učili da je intima 'prodaja', a ranjivost 'poraz'. 'Završetkom trilogije bez konačnog odgovora, željeli smo da stvorimo ciklus - da slušaoca vratimo na početak, u borbu sa 'Čudovištem' i 'Anksioznošću', sve dok sam ne odluči da prekine krug i eventualno potraži neku vrstu pomoći', dodaje Radovanović i naglašava da ovaj projekat nije nastao samo da bi bio slušan, već da bi bio proživljen.

'Mrak se ne pobjeđuje tako što ga šminkamo, već tako što ga, za početak, nazovemo pravim imenom. Krug se zatvara tamo gdje je počeo. Ako osjećaš da je tepih pretežak, vrati se na 'Čudovište' i slušaj ponovo. Ovoga puta, nemoj ćutati', zaključuje Radovanović.