Sjećanje na Fjodora Dostojevskog: Pjesnik uzvišenih i prokletih

Na današnji dan, 9. februara, obilježava se godišnjica smrti velikog ruskog i svjetskog književnog klasika Fjodora Mihajloviča Dostojevskog (1821-1881). Osim što je bio predmet velikih pohvala i oštrog osporavanja, Dostojevski je bio i prvi profesionalni pisac u Rusiji, živeći isključivo od svojih romana, pripovijetki i tekstova.

Dostojevski je bio buntovnik, kockar, epileptičar, humanista i filozof, a njegovo djelo duboko uranja u ljudsku psihu. Zbog njegove duboke analize ljudske psihe, neki psihijatri i danas smatraju da pacijentima sklonnim depresiji ne treba davati da čitaju Dostojevskog. Njegov život bio je ispunjen kockanjem, siromaštvom, progonstvom, kao i tri braka.

Mnogi ga nazivaju „kniževnim genijem“ i „apostolom pravoslavnog realizma“, a Dostojevski se rodio u Moskvi. Pohađao je vojnoinžinjerijsku akademiju, ali je 1849. godine, zbog učešća u radu utopijsko-socijalističkog kruga, osuđen na smrt vješanjem. Pomilovan je pred samu egzekuciju i poslat u Sibir na dugogodišnje progonstvo, gdje je doživio ideološki preobražaj.

Po povratku iz robije, objavljuje „Zapise iz mrtvog doma“. Dostojevski se suočava s teškim finansijskim problemima, često pišući u vremenskoj stisci kako bi zaradio novac i otplatio dugove. Smrt njegovog brata i preuzimanje brige za njegovu brošuru porodicu dodatno otežavaju njegovu situaciju. Njegova djela bave se egzistencijalnim temama, a likovi se kreću od uzvišenih do najnižih karaktera, što se može vidjeti u njegovim najpoznatijim djelima kao što su „Zločin i kazna“, „Idiot“, „Braća Karamazovi“ i „Poniženi i uvrijeđeni“.

Dostojevski je bio jedan od prvih profesionalnih književnika u Rusiji, a za svoja djela dobijao je platu. U svojoj samokritičnosti, jednom se požalio da zarađuje manje od Turgenjeva, rekavši: „Ja dobro znam da pišem gore od Turgenjeva, ali, ipak, ne toliko gore“. Kako je vrijeme prolazilo, a njegova epilepsija se razvijala, počeo je zaboravljati čak i svoja vlastita djela. Njegova supruga Ana Snitkina jednom mu je prepričavala radnju „Poniženih i uvrijeđenih“.

Prijatelji pisci su mu jednom ponudili da svako od njih napiše po jedno poglavlje „Zločina i kazne“, a da on na kraju samo sve uredi, ali je Dostojevski odbio, rekavši da nikada ne bi potpisao tuđi rad svojim imenom. Njegov hrišćanski pravoslavni pogled na svijet najbolje se ogleda u incidentu kada je pijani čovjek nasrnuo na njega, nanijevši mu lakše povrede. Dostojevski je zatražio da napadač bude pušten na slobodu jer mu oprašta.

Nakon duge i teške bolesti, Dostojevski je umro 1881. godine od posljedica krvarenja izazvanog epileptičnim napadom. Prema tadašnjim izvještajima policije, na posljednji ispraćaj došlo je 100.000 ljudi, mahom studenata, a pogreb se na kraju pretvorio u demonstracije protiv carskog sistema. Njegova djela su često ekranizovana, a od svih, „Idiot“ je bio najčešće adaptiran za film.