Sjećanje na akademika Mira Vuksanovića

U emotivnom osvrtu, Aleksandar Ćuković piše o svom prijatelju, akademiku Miri Vuksanoviću, ističući njegov značaj i uticaj na njegov život. Đe god da se okrenemo, Vuksanović je bio figura koja je obogaćivala razgovore o književnosti, politici i kulturi, a Ćuković ističe da je gotovo svaka nedjelja protekla u njihovim dugim razgovorima.

„Privilegija je bila učiti od njega kako se lijepo misli i kako se riječi presvlače u otmenost koja ga je uvijek vezivala za Andrića“, piše Ćuković. Njegovi razgovori nisu bili samo intelektualni, već su uključivali i lične i porodične teme, koje su im obojici pomagale da sagledaju život iz drugačije perspektive.

Vuksanović je bio poznat po svojoj sposobnosti da analizira tekstove i situacije, a Ćuković se divi njegovoj memoriji i pedantnosti. Njegov smisao za humor obogaćivao je njihove razgovore, stvarajući posebnu atmosferu. U trenucima nesuglasica, Vuksanović je znao cijeniti Ćukovićevu ulogu kao „miraotvorca“.

„Miro Vuksanović se razbolio od nostalgije, ili kako je to on rekao, 'bolesti od koje ne želim da se izličim',“ dodaje Ćuković, naglašavajući kako je ta nostalgija dodatno zbližila njih dvojicu. Njegova ljubav prema jeziku i književnosti ostavila je neizbrisiv trag na Ćukovića, koji se često vraća Mirovim zapisima i pričama.

„Dugujem mu mnogo. Raspršio mi je mnoge iluzije o mom omiljenom piscu i institucijama“, ističe Ćuković. Njegov tekst, iako ispunjen emocijama, ne može u potpunosti dočarati veličinu Vuksanovića, a Ćuković se izvinjava što nije u mogućnosti da ga adekvatno zabilježi.