Pogibija Veljka Čubrilovića: Posljednji trenuci i oproštaj

Veljko Čubrilović, srpski učitelj i član Mlade Bosne, obješен je 3. februara 1915. godine u Sarajevu, nakon što je osuđen na smrtnu kaznu zbog vелеizdaje. Njegova smrt uslijedila je kao rezultat učešća u atentatu na austrougarskog prestolonasljednika Franca Ferdinanda 28. juna 1914. godine. Čubrilović je imao mogućnost da izbjegne hapšenje i pobjegne u Srbiju, ali je odlučio ostati i suočiti se s posljedicama svojih djela.

Na mjestu pogubljenja, u krugu vojnog logora, prisustvovao je svještanik koji je osuđenicima čitao posljednju molitvu. Prije izvršenja presude, ponovo im je pročitana optužnica, koju su oni mirno saslušali. Dok su se čuli udarci dobosha, osuđenici su uzvikivali parole protiv Austro-Ugarske. Pogubljenje je izveo zvanični izvršitelj Zemaљske vlade, Alojz Zaigert, a Veljko je bio prvi na redu za vješanje, budući da je bio najstariji među organizatorima.

U trenucima prije smrti, Čubrilović je sam sebi otkopčao kragnu, skinuo kravatu i naoblačio omču, govoreći izvršitelju da mu prašta svoju smrt. Noć pred pogubljenje, Veljko je napisao emotivno pismo svojoj porodici, koje je original spaljen po naredbi suda, ali ga je tamničar prepisao iz sažaljenja. Riječi ovog čovjeka, pred čijim očima je bila smrt, govore o njegovom dubokom uvjerenju da žrtva nije uzaludna i da će sloboda jednog dana obasjati njegovu porodicu.

U pismu, između ostalog, Čubrilović poručuje svojoj supruzi: “Ne tuguj mnogo, ne žalosti se. Tako je moralo biti. Tvoj Vеljko ostavlja ovu ‘dolinу suza’, a ništa nema da ostavi tebi, mіla moja, i našem djetetu, nego svoju neizmjernu ljubav prema nama...”. Ova snažna poruka odražava njegovu ljubav i brigu prema porodici, kao i njegovu nadu u bolju budućnost.