Dušan Vukotić: Oskarovac koji je javno glasao za Oskara prije 40 godina

Dušan Vukotić: Oskarovac koji je javno glasao za Oskara prije 40 godina

Dušan Vukotić, jedini crnogorski dobitnik Oskara, otvoreno je kritikovao stanje u jugoslovenskoj kinematografiji u intervjuu za Pobjedu 1986. godine. Njegovo javno glasanje za Oskara ostavilo je snažan utisak na filmsku scenu tog vremena.

Dušan Vukotić, naš jedini oskarovac, otvoreno je kritikovao stanje u jugoslovenskoj kinematografiji koristeći autoritet umjetnika prepoznatog u strukturama Komunističke partije. U intervjuu, objavljenom 1. februara 1986. godine na stranicama Pobjede, Vukotić je govorio o svom javnom glasanju za Oskara, što je tada bio neobičan potez s obzirom na političke okolnosti.

On je istakao da već deset ili petnaest godina glasaju za Oskara, te je izrazio nadu da će film „Otac na službenom putu“ dobiti nagradu.

, kazao je Vukotić. Uz to, govorio je i o šansama da jugoslovenski film dobije novog oskarovca i optimistično dodao: \

Vukotić je u tom trenutku bio zabrinut zbog krize jugoslovenskih filmskih studija, posebno „Zagreb filma“, gdje je radio najveći broj svojih filmova. On je kritikovao prekomjernu birokratiju koja je, prema njegovom mišljenju, ometala kreativnost i proizvodnju. \

, izjavio je tada.

On je također istakao da je nastala velika šteta i vakuum u filmskoj baštini, te da je, prema njegovim riječima, već izgubljena čitava generacija mladih autora. Vukotić je govorio o talentima među mladim autorima, ali je naglasio da su potrebni bolji uslovi za njihov rad.

U trenutku kada se suočavao s izazovima u vlastitoj karijeri, Vukotić je bio aktivan u istraživanju video-animacije. \

, otkrio je. Tri dana nakon njegovog intervjua, osnovan je studio animacije \

u Kaliforniji, a Vukotić je, nažalost, do kraja života čekao razočaranja u filmski horizont tog izdijeljenog prostora, sada poznatog kao region.

Dušan Vukotić preminuo je 1998. godine, ostavljajući iza sebe bogato nasljeđe, ali i razočaranje u filmsku scenu. Njegovo javno glasanje za Oskara ostaje svijetli primjer kako su tadašnjim umjetnicima nedostajali uslovi za rad i stvaranje, a njegov intervju iz 1986. godine podsjeća nas na ono što smo bili i što smo mogli postati.