Sjećanje na Blaža Jovanovića: Narodni heroj i omiljeni političar Crne Gore

Ovoga 4. februara navršava se pola vijeka od smrti Blaža Jovanovića, predsjednika Vlade Narodne Republike Crne Gore (1945–1953) i narodnog heroja Jugoslavije. Njegov unuk, Draško Jovanović, za Pobjedu govori o sjećanjima na svog đeda i njegovom značaju u crnogorskoj političkoj istoriji.

"Kažu da je Blažo Jovanović bio najmoćniji političar u Crnoj Gori. Ne znam je li to istina, ali mi je veoma drago da je bio i ostao omiljen. Uvjeren sam da status kakav je imao neće imati nijedan političar u Crnoj Gori. Njegova su vrata svima uvijek bila otvorena", ističe Draško, prisjećajući se svakodnevnih susreta kroz Jovanovićevu kuću.

Draško je rođen 1962. godine u Podgorici i od malena je bio povezan s Vilu Goricu, zvaničnom rezidencijom svog đeda. "Rođen sam u porodilištu, a donesen u Vilu Goricu. Tu je stanovala njegova porodica, a kasnije smo se preselili u Beograd, gdje sam završio školu i fakultet", dodaje Jovanović.

Njegov otac, koji je bio konzul SFRJ, često je bio u inostranstvu, zbog čega je Draško završio školu u Beogradu. "Djecu jugoslovenskih diplomata su učili ili na američkoj ili na ruskoj školi, ja sam završio rusku", objašnjava on. Nakon povratka iz Šangaja, gdje je bio generalni konzul, Jovanović se vratio u Crnu Goru i radio u Ministarstvu odbrane.

"Moj sin nosi ime po đedu i često dolazi u Crnu Goru. U Tivtu je na moru svake godine. Neće se, izgleda, Crna Gora tako lako otarasiti nas Jovanovića", kaže on i dodaje da je njegova supruga Violeta iz Bjelopavlića.

Blažo Jovanović bio je poznat po svojoj otvorenosti i ljubavi prema porodici. "Bio je drag čovjek, uživao veliki autoritet u društvu. Nikada nije podizao ton, bio je strpljiv i uvijek spreman da pomogne", prisjeća se Draško.

U razgovoru se osvrće i na Blažovu političku karijeru. "Bio je jedan od rijetkih intelektualaca u Crnoj Gori i Jugoslaviji, završio je fakultet prije Drugog svjetskog rata. Bio je aktivan u Komunističkoj partiji i izabran za predsjednika Ustavnog suda Jugoslavije", navodi Jovanović.

"Blažo se nije uvijek slagao sa Titom, ali je bio čovjek od riječi i integriteta. Srećom, UDBA ga nije mogla uhvatiti", kaže Draško, naglašavajući kako je njegov đed pomogao mnogim ljudima da izbjegnu deportacije na Goli otok.

Iako je umro kada je Draško imao trinaest godina, sjećanje na Blaža Jovanovića živi kroz priče njegovih najbližih i poštovanje koje su mu ukazivali ljudi iz Crne Gore. "Sjećam se druženja s njim, učenja igre tablić i naših odlazaka u Hotel 'Crna Gora' na kolače", završava Draško.