Kristen Stjuart objasnila razloge povlačenja iz glume

Kristen Stjuart, poznata holivudska glumica, objasnila je razloge zbog kojih se sve više udaljava od glume i okreće režiji, ističući način na koji se žene tretiraju u filmskoj industriji kao glavni faktor. Uoči premijere svog rediteljskog debitantskog filma "Hronologija vode", 35-godišnja Stjuart otvoreno je govorila o svojim frustracijama, istakavši da osjeća da je poštuju više kao rediteljku nego kao glumicu.

"Glumice tretiraju kao smeće, moram vam reći", izjavila je Stjuart u razgovoru za Sandej tajms. "Ljudi se ponašaju kao da svako može to da uradi, ali prvi put kada sam sjela da pričam o svom filmu kao rediteljka, pomislila sam: 'Vau, ovo je potpuno drugačije - razgovaraju sa mnom kao sa nekim ko ima mozak'". Ona je dodala da se rediteljima, posebno muškarcima, često ukazuje automatsko poštovanje, što predstavlja dio šireg disbalansa u industriji.

Stjuart je naglasila da postoji mit o tome da reditelji imaju posebne moći, koji se uglavnom širi od strane muškaraca. "Glumice često imaju gore stvari nego glumci - tretiraju se kao lutke, a one nisu lutke", izjavila je. Osvrnula se i na mitove o takozvanoj "metodskoj glumi", rekavši da se taj pristup često koristi za uzdizanje muških glumaca, dok se ženski rad često odbacuje.

"Ne postoje 'metodske glumice' jer je metodska gluma često čista akrobacija - ona glumu pretvara u nešto što nije", objasnila je. Takođe, prisjetila se nedavnog razgovora sa kolegom koji je zauzeo defanzivan stav kada je pomenula rodne razlike, rekavši da je on izjavio da nikada nije upoznao glumicu koja nije bila 'luda'. "Prije nekoliko godina, takav komentar bi me naterao da pocrvenim... Ali, sada sam samo završila ono što sam htjela da kažem. Dobro je ostariti - lakše pronalaziš mir", dodala je.

Stjuartova se sada fokusira na režiju, a njen predstojeći film "Hronologija vode", zasnovan na memoarima američke autorke Lidije Juknavič iz 2011. godine, uskoro bi trebao da bude objavljen. U filmu glume Imodžen Puts, Majkl Ep, Tora Berč i Erl Kejv, a film istražuje teme traume, tjelesne autonomije i ženskog izražavanja. "Da sam muškarac, ne bih snimila ovaj film", izjavila je. "Moramo svakodnevno da poričemo svoju fizičku prirodu. Postoji toliko mnogo stvari - poput porođaja - koje su bolne, a istovremeno prilično lijepe, ali o njima ne govorimo jer se smatraju sramotnim ili odvratnim".