Kritika filma 'Mercy': Nepodnošljivo dosadno iskustvo

Film 'Mercy' (Milost) reditelja Timura Bekmambetova nije naučio lekciju o dosadnosti gledanja ljudi kako bulje u ekrane, što ga čini nepodnošljivim iskustvom. U trajanju od 100 minuta pratimo Krisa Prata vezanog za stolicu u sudnici 2029. godine, gdje vještačka inteligencija istovremeno igra ulogu sudije, porote i dželata.

Ovaj film je hibrid između grozne adaptacije H. G. Velsa i 'screenlife' trilogije kao što su 'Unfriended', 'Searching' i 'Missing', a kritičar Nik Šager za 'The Daily Beast' ga opisuje kao najtmurniji, najgluplji i sveukupno najbesmisleniji film nove godine. Suđenje pred vještačkom inteligencijom predstavlja detektiva Krisa Rejvena, koji se budi ispred ogromnog ekrana, gdje ga AI avatar, sudija Madoks (Rebeka Ferguson), obavještava da je optužen za ubistvo svoje supruge Nikol (Anabel Valis).

Kris se nalazi u najsavremenijem sudu 'Mercy' u Los Anđelesu, gdje vještačka inteligencija koristi sve dostupne digitalne dokaze kako bi utvrdila njegovu krivicu ili nevinost. Osuđujuća presuda znači trenutnu smrt pomoću zvučnih impulsa iz stolice optuženog. Društvo je odlučilo da se bori protiv rastućeg kriminala prepuštajući pravdu računarima, poznatim po svojoj efikasnosti.

Kris, međutim, ne vjeruje u savršenstvo sistema i glasno tvrdi da nije ubio Nikol. Ovaj klasični 'pogrešno optuženi čovjek' ima 90 minuta da dokaže svoju nevinost, uz odbrojavanje na ekranu. Scenarij Marka van Belea u početku postavlja sumnju u Krisovu nevinost, dok se gomila dokaza nagomilava protiv njega, uključujući krv na njegovoj odjeći i nedostatak tragova drugih lica u kući u trenutku ubistva.

Iako se Kris suočava sa brojnim neprijatnostima, uključujući svoj problem sa alkoholizmom, film ne istražuje ovu temu dovoljno duboko. Madoks iznosi da postoji 97,5% šanse da je Kris ubio svoju suprugu, dok mu daje sat i po da spusti taj procenat ispod 92%. Iako film podstiče gledaoce da aktivno učestvuju u rješavanju misterije, igra koju igra je namještena s nepredviđenim preokretima.

Rebeka Ferguson, čije lice vidimo samo od vrata naviše, daje smirenu i staloženu aroganciju, ali njena vještačka inteligencija se ne može smatrati uvjerljivom. Film se oslanja na jeftine efekte i nedostatak suštinske radnje, a njegovo prebacivanje između digitalnih prozora i dokumenata ne može zamijeniti fizičko kretanje. Na kraju, 'Mercy' ne postavlja važna pitanja o pouzdanosti mašina, ostavljajući gledaoce s osjećajem dosade i frustracije.