Vreme: Putovanje Italijom Slobodana Vukovića

Ugledni crnogorski novinar Slobodan Vuković (Berane, 1940.) imao je dojmljivu i rijetko cjelovitu karijeru: više od pedeset godina bio je aktivni sudionik društvenog i kulturnog života Crne Gore, a njegovo su novinarsko i privatno iskustvo snažno obilježila putovanja. Uspješno je spajao posao i osobnu strast: izvještavao je iz Ujedinjenih naroda i brojnih zemalja s različitih kontinenata - od Europe do Sjeverne i Južne Amerike, Azije, Australije - ali jednako je predano putovao i “za svoju dušu”.

Svoje je reportaže s putovanja objavljivao u uglednim listovima, a autor je sedamnaest knjiga. Stoga se, prema riječima Milisava Savića, Vuković s pravom može ubrojiti među velike putnike. Njegovo najnovije objavljeno djelo posvećeno je Italiji. U esejističko-putopisnom stilu, uz suptilan no postojan emotivni prizvuk, autor opisuje svoja putovanja jednom od najslojevitijih i najljepših europskih zemalja.

Poput velikog Goethea koristi naslov 'Putovanje Italijom', svjesno se upisujući u dugu tradiciju europskog putopisa, no pritom zadržava vlastitu perspektivu i iskustvo zrelog putnika. Knjiga se sastoji od deset priča poetičnih i sugestivnih naslova, predgovora koji je napisao Pero Zubac, pogovora Sonje Tomović Šundić te bilješke o piscu. Već sama struktura upućuje na to da je riječ o promišljenoj cjelini u kojoj se osobno iskustvo pretače u literarno zaokružen putopis, a ne tek u niz usputnih zapisa.

U prvoj priči naslovljenoj 'Vesele noći rimske' autor opisuje boravak u glavnom gradu Italije, njegovu monumentalnu ljepotu ali i intimniju, ljudsku stranu grada. Posebno mjesto zauzima gastronomska svečanost s prijateljem, zabilježena kao dragocjen trenutak susreta i dijeljenja iskustva. Time jasno poručuje da putovanja nisu samo obilazak ulica i znamenitosti, nego prvenstveno susret s ljudima, razgovor i zajedničko pamćenje trenutaka.

Rimu su posvećena još tri zapisa, a nižu se i opisi autorovih doživljaja iz Napulja i Barija, Pize, Katanije i Venecije. Ono što ovu knjigu čini osobitom jest stalno povezivanje sadašnjih putničkih utisaka s poviješću, osobito onom vezanom uz Crnu Goru i njezine ljude. Vuković pritom podsjeća na dugotrajne i intenzivne veze te zemlje s europskim prostorom, evocirajući Njegoševa putovanja i boravke u Beču i Rimu te drugim talijanskim gradovima.

Opisi Slobodana Vukovića uspješno i nenametljivo isprepliću povijest, gastronomiju, krajolik, antičke ruševine te kulturni i društveni život suvremene Italije. Putovanje kroz Rim prerasta u putovanje kroz vrijeme, Venecija se pojavljuje kroz prostor romantike i blage melankolije, dok napuljske ulice odišu energijom i radošću življenja.

Autor se divi arhitektonskim čudima, bilježi manifestacije, kuša vina i delicije te s istančanim osjećajem promatra društvene odnose i karaktere. Poput Goethea, očaran je prirodom i umjetnošću, a poput Stendhala, svjestan je psihologije prostora. 'Putovanje Italijom' prije svega je knjiga čovjeka koji voli putovati i svoja iskustva prenosi unuku. Njezin autor ne teži senzaciji ni površnom dojmu, nego razumijevanju - prostora, povijesti i čovjeka.

U njegovom je fokusu radost putovanja, pamćenje mjesta i ljudi te svijest da je svako putovanje i unutarnji proces. Italija se u ovoj knjizi ne pojavljuje samo kao zemlja bezvremenske ljepote nego i kao ogledalo u kojem se presijecaju osobne uspomene, europska kulturna tradicija i trajna ljudska potreba da se bude na putu. U vremenu brzih putovanja, Vukovićevo 'Putovanje Italijom' podsjeća na značaj sporoga i promišljenog promatranja svijeta oko nas.