Razumjeti trenutak u kom se živi i stvara

Već sama činjenica da je jedna, u osnovi provincijska sredina, podigla jednog pisca Halilovićevog formata, ide u prilog našem razumijevanju postjugoslovenskog trenutka kao trenutka dizanja glave provincije. Iako je postalo malo zamorno razmišljati o tako kompleksnom pojmu kao što je raspad Jugoslavije, obzirom na sve ono negativno što još uvijek dolazi u prvi plan, postavlja se pitanje ima li nečeg pozitivnog u svemu što se desilo. Da, ima.

Ima provincija i provincijski gradovi koji su na sve strane digli glavu i mnogo bolje i efikasnije počistili smeće, kako ono konkretno, tako i ono mentalno, u odnosu na velike gradove. Iako je kod pripadnika starije generacije bilo uvriježeno stanovište da je provincija sve ono negativno, mnoštvo detalja pokazuje da su se stvari promijenile na mnogim poljima.

Negdje su ti procesi uvođenja provincije na veliku nacionalnu scenu potpomognuti novom geopolitičkom konstelacijom odnosa, kao recimo u slučaju Trebinja, koje je po ekspresnom postupku preraslo u važan regionalni centar. Na staru urbanu jezgru i svijest o Stare Hercegovine kao regiji, nova konstelacija moći nastala nakon ratova 90-ih, nadodala je mnogo toga. Starom gradu, čiji se značaj tokom istorije mijenjao, u novije vrijeme pridodat je istinski status regionalnog centra.

Ne samo da je stari grad nacifran poput starije, ali imućne dame, nego je modernizovan i obogaćen novim urbanističkim vizijama. Tako stare i novoizgrađene institucije odaju napredak, pokazujući da nova elita želi pokazati da je upravo to, elita. U svakom slučaju je nešto što je zaživjelo u narodu i na fonu je onoga što je većina htjela.

Istina, ima i upozorenja da sve nije u novim institucijama. Na primjer, dosta glasni su oni koji traže promjene u ponašanju zaposlenih po principu “novo zdanje, novo ponašanje”. Od osoblja novoizgrađenog medicinskog centra “Sveti arhiđakon Stefan” tražilo se da sa prelaskom u novi objekat bude prihvaćena nova poslovna kultura, više usmjerena prema pacijentima.

Inače, u Trebinju vlada ljubaznost na svim nivoima: od opštinskih šaltera do velikog Tropikovog supermarketa. Ovo je potvrđeno ličnim iskustvom, koje se zbog iznenadne smrti prijatelja našlo u situaciji da provjeri efikasnost svih nabrojanih institucija.

U Budvi se prepoznaje snažna volja da se kroz grad i urbanost bude neko i nešto. Graditeljski lobi je zaigrao na kartu neograničene graditeljske ekspanzije, pretvarajući nekadašnji mali gradić u metropolu turizma. Budva, grad na moru, kao da je dobila svojih pet minuta, s transparentnim zgradama državnih institucija i velikom potrošnjom.

O statusu kulture razmišljamo dok slušamo Enesa Halilovića, pisca i pjesnika, koji pokazuje da odlično razumije trenutak u kom živi. Iako mu prijeti ukidanje državnih dotacija za njegov časopis “Sent”, Halilović ne troši svoju energiju na jadikovanje, već se fokusira na stvaralaštvo.

Na Trgu pjesnika u Budvi, Halilović potpisuje svoja djela, a red koji se formirao pokazuje da je načinjen dobar izbor. U tom redu bilo je mnogo žena, starijih i mlađih, koje su se s uzbuđenjem obraćale piscu. Ovaj događaj potvrđuje da su u oba slučaja, kako u slučaju Halilovića, tako i Saša Ognenovskog, načinjen pravi izbor, što je potvrdila i zainteresovana publika.