Marijana Janković: "Dom" dolazi kući, osjećam se kao da se i ja vraćam

Glumica Marijana Janković najavljuje premijeru svoje autobiografske drame "Dom" na Kanli kuli, ističući da dom nije uvijek fizičko mjesto, već i sjećanja, mirisi i glasovi iz djetinjstva. Marijana, koja se u Dansku preselila kao dijete, nikada nije napustila svoj crnogorski identitet, već ga je obogatila kroz život u drugoj zemlji.

Film "Dom" je koprodukcija Danske i Srbije i predstavlja njen prvijenac u režiji. Svjetska premijera je održana u Roterdamu, a film je postigao zapažen uspjeh u skandinavskim bioskopima i dočekan je sa oduševljenjem u Sarajevu. Marijana naglašava da je film više od umjetničkog ostvarenja; to je emotivno putovanje koje zatvara krug i vraća je kući, gdje je sve počelo.

Na pitanje šta želi da publika ponese sa sobom, Janković odgovara: "Želim da publika shvati da dom nije uvijek mjesto na kojem živimo, već i osjećaji koje nosimo sa sobom". Ona se prisjeća svog odlaska iz Crne Gore kao djeteta, ne razumijevajući tada težinu tog čina, ali sada shvata da je to iskustvo oblikovalo njen život i identitet.

Marijana je film režirala za svoju generaciju i generaciju svojih roditelja, naglašavajući važnost njihove priče. Gledaoci u Roterdamu su prepoznali univerzalnu priču o porodici i pripadanju, dok su na Balkanu uočili suptilne emocije, mirise i osjećaje koji ne zahtijevaju prevod. Njena priča o emigraciji nije samo o fizičkom napuštanju domovine, već i o unutrašnjim promjenama koje nastaju usljed tog iskustva.

U filmu Janković igraju Nada Šargin kao majku i Dejan Cukić kao oca, koji dijeli sličnu sudbinu. Marijana ističe da su njeni roditelji prepoznali poruku zahvalnosti i ljubavi u filmu, te da su kroz njega prvi put vidjeli šta je njihov odlazak značio za nju. Izražava ponos što su kroz film uspjeli završiti razgovor koji je započeo prije mnogo godina.

Ona također naglašava da Crnu Goru doživljava kao više od geografske destinacije; to je mjesto njenih korijena, mirisa i uspomena. Marijana poziva sve da dožive Crnu Goru kroz ljude, njihovu gostoprimljivost i duh koji je oblikovao njen identitet. "Možda je to iskustvo moje generacije: da živimo između svjetova, a da nijedan ne moramo da izgubimo", zaključuje Janković.