Tajna carskog zlata sa dna Jadrana

Više od 40 zlatnih predmeta pronađenih kod Mljeta ukazuje da je brodom možda putovao visoki carski dostojanstvenik. Nema razloga da slična nalazišta ne postoje i uz crnogorsku obalu - more je jedno, samo ga danas dijele državne granice – kazao je Miholjek za Pobjedu.

Više od 13 vjekova na morskom dnu kod Mljeta zajedno su ležali tragovi svakodnevice i moći jednog gotovo zaboravljenog svijeta: amfore i keramičko posuđe, ribarske udice, kockice za igru, brodska oprema - ali i više od 40 zlatnih predmeta teških oko 600 grama. Među njima su četiri raskošne pojasne garniture, kopče ukrašene biserima, smaragdima i rubinima, zlatnici vizantijskih careva i pečatni prsten sa likom cara, kakav je mogao pripadati samo nekome iz najviših krugova imperije.

Otkriće je pred arheologe postavilo pitanje koje ni poslije višegodišnjih istraživanja nema konačan odgovor: ko je krajem 7. ili početkom 8. vijeka plovio brodom koji je potonuo kod uvale Tatinica? Visoki carski ili vojni službenik, izaslanik u diplomatskoj misiji, neko ko je prevozio darove ili mito - ili, možda, ukradeno carsko zlato? Dodatnu zagonetku predstavlja zlatarski alat, koji svjedoči da se među putnicima nalazio i zlatar.

Upravo taj neobičan spoj trgovačkog tereta, predmeta iz života posade i predmeta povezanih sa carskom vlašću izdvaja Tatinicu kao jedan od najznačajnijih vizantijskih brodoloma otkrivenih u Sredozemlju. Nalazište ne govori samo o sudbini jednog broda, već otvara pogled na pomorske puteve, trgovinu, diplomatiju i političke odnose u burnom vremenu u kojem se antički svijet preobražavao u srednjovjekovni.

O značenju otkrića i pitanjima koja tek čekaju odgovore, ali i o arheološkom potencijalu crnogorskog podmorja, opasnostima od ilegalnog vađenja predmeta i velikih infrastrukturnih zahvata, za Pobjedu govori Igor Miholjek, konzervator savjetnik i podvodni arheolog Hrvatskog restauratorskog zavoda, koji rukovodi istraživanjem Tatinice. Njegova poruka važna je i za Crnu Goru: Jadran je kroz istoriju bio jedinstven prostor pomorskih puteva i brodoloma - more je jedno, samo ga danas dijele državne granice.

POBJEDA: Za javnost u Crnoj Gori koja se možda prvi put susrijeće sa pričom o Tatinici: šta je zapravo otkriveno kod Mljeta i zbog čega ovaj brodolom svrstavate među najvažnija podvodna arheološka nalazišta vizantijskog perioda na cijelom Sredozemlju?

MIHOLJEK: Uopšteno brodolomi iz perioda Vizantije veoma su rijetki u Jadranu, za razliku od brodoloma iz rimskog carstva koji su najčešći. Hrvatski restauratorski zavod, Odjel za podvodnu arheologiju istraživao je samo dva brodoloma, interesantno oba su pronađena na Mljetu. Prvi brodolom Stoba (toponim za rt na Mljetu) smo istraživali s kolegama sa Sveučilišta Ca Foscari iz Venecije (2012-2015) i datirali smo ga u 11. vijek. Ovaj istražujemo sa kolegama sa Sveučilišta Standford, a ime Tatinica dolazi od istoimene uvale na Mljetu. Brodolomi iz perioda Vizantije, kako su rijetki, puno nam mogu reći o tom vremenu, ekonomskim prilikama, trgovačkim vezama, životu uopšteno. Brodolom Tatinica je jedinstven na Mediteranu upravo po dijelu tereta kojeg je prevozio, a to su zlatne pojasne garniture.

POBJEDA: Kako je brodolom pronađen i šta Vam je tokom prvih istraživanja pokazalo da nije riječ o uobičajenom trgovačkom brodu? Kada ste shvatili da se pred vama nalazi otkriće izuzetnog značaja?

MIHOLJEK: Odjel za podvodnu arheologiju provodi preglede podmorja ostrva Mljeta od 2007. Pregledano je preko 50 kilometara obalne linije ostrva do dubine 45 m i tokom tih godina pronašli smo 20 brodoloma iz različitih perioda povijesti, od 2 vijeka prije Hrista do 16. vijeka. Tako smo pronašli i ovaj u uvali Tatinica. Ono što se vidjelo na morskom dnu su bile amfore koje svojim oblikom možemo smjestiti u 7/8 vijek, a s obzirom na to da znamo da su takve amfore rijetke, odmah smo znali da imamo neuobičajen brodolom. Zlatne predmete smo pronašli kasnije i to je onda bio samo šlag na torti.

POBJEDA: Na lokalitetu je pronađeno više od 40 zlatnih predmeta, ukupne težine oko 600 grama. Koji su među njima naučno najdragocjeniji i šta nam četiri zlatne pojasne garniture, predmeti ukrašeni dragim kamenjem i pečatni prsten s likom cara govore o njihovom vlasniku?

MIHOLJEK: S obzirom na to da takvi zlatni predmeti nijesu nikada pronađeni na nekom od brodoloma, svi su dragocjeni. Pronađeno je četri pojasne garniture, zlatni predmeti kao što su kopče, pojasni jezičac i drugi elementi koji su ukrašavali kožno remenje govorili su o statusu njegovog vlasnika. Riječ je ukrašenim pojasevima koji su nosili muškarci. Predmeti su napravljeni različitim tehnikama i ukrašeni različitim motivima, najljepši su primjerci koji prikazuju ptice koje jedu grožđe koje raste iz roga izobilja i pseudo-kopča ukrašena biserima, smaragdima i rubinima. Prsten sa prikazom cara mogao je nositi samo neko vrlo blizak caru, neki velikodostojnik koji je imao pravo pečatitit dokumente ili robu s prikazom cara. Vrlo vjerovatno su takvi dokumenti ili roba bili carski i takav pečat nam govori o autentičnosti i vjerodostojnosti dokumenta.

POBJEDA: Pretpostavljate da je brodom putovao visokopozicionirani carski ili vojni službenik, možda u diplomatskoj misiji. Na kojim nalazima počiva ta pretpostavka i koje su druge mogućnosti još otvorene?

MIHOLJEK: Sami predmeti nam govore o tome, takve predmete nije mogao posjedovati bilo ko, pa makar bio ne znam koliko bogat. Zlato je pripadalo caru. Car je kontrolisao količine zlata tako štiteći monetarnu politiku. Sve kovnice koje su kovale zlatni novac pripadale su caru. Mi samo možemo nagađati kome je bilo to zlato namijenjeno. Možda je riječ o diplomatskom daru ili mitu za nekoga, možda je riječ o ukradenim stvarima koje su tajno vožene, sve su to za sada špekulacije. Na brodolomu su pronađeni i zlatarski alat, tako da znamo da je na brodu plovio zlatar. Ko zna...

POBJEDA: Pored luksuznih predmeta, pronađeni su amfore, keramičko posuđe, zlatarske vage i utezi, predmeti za igru i brodska oprema. Kakvu sliku života na brodu, njegovog tereta i moguće rute dobijate kada sve te predmete posmatrate zajedno?

MIHOLJEK: Na to pitanje će odgovor dati naučna obrada pojedinih predmeta koja slijedi. Naše istraživanje na morskom dnu je pri kraju, ali naučna obrada svih predmeta tek slijedi. Različite analize, npr. životinjskih kostiju daće nam sliku o njihovoj prehrani tokom plovidbe. Našli smo i bronzane udice i olovne utege za ribarske mreže pa znamo da su lovili i jeli ribu. Svaki predmet govori za sebe, a svi zajedno će nam reći više o samoj plovidbi u to vrijeme, ali i ekonomskim i privrednim prilikama, možda i političkim, s obzirom na zlatne predmete.

POBJEDA: Mljet se nalazio na važnom pomorskom pravcu koji je istočnu obalu Jadrana povezivao sa ostatkom Sredozemlja. Može li ovo otkriće promijeniti predstavu o Jadranu kao perifernom ili trgovački oslabljenom prostoru krajem 7. i početkom 8. vijeka?

MIHOLJEK: Jadran je oduvijek bio veza između istoka i zapada, te je samo u pojedinim razdobljima bio manje aktivan plovni pravac zbog istorijskih okolnosti. Istorija Istočnog rimskog carstva u Jadranu je vrlo dinamična. Sve treba sagledati u kontekstu istorijskih prilika na tom prostoru u to vrijeme (seoba naroda, dolazak plemena Gota, Langobarda, Slovena ali i Avara, te međusobnih ratova).

POBJEDA: Koje je trenutno najvažnije pitanje na koje nastavak istraživanja ovog otkrića treba da odgovori?

MIHOLJEK: Puno je tu pitanja. Kako istraživanje napreduje više je pitanja, nego odgovora. Nadam se da ćemo daljnjim predanim radom na svim predmetima u budućnosti biti u mogućnosti dati odgovore na sva pitanja. Svakako je jedno kome su ti zlatni predmeti bili namijenjeni.

POBJEDA: U 19 godina sistematskih istraživanja podmorja Mljeta otkrili ste oko 20 ranije nepoznatih brodoloma. Šta taj podatak govori o arheološkom potencijalu južnog Jadrana i možemo li slična, još neotkrivena nalazišta očekivati i uz crnogorsku obalu?

MIHOLJEK: Arheološki potencijal čitavog Jadrana je izuzetno velik. U hrvatskom dijelu je vrlo bogat brodolomima iz različitih istorijskih razdoblja. Nema razloga da u crnogorskom dijelu nije tako. More je jedno, samo ga danas dijele državne granice.

POBJEDA: Kako je Tatinica bila zaštićena tokom desetak godina istraživanja, posebno imajući u vidu izuzetnu vrijednost predmeta? Koliko je teško sačuvati tajnost i bezbjednost podvodnog lokaliteta od ilegalnih ronilaca i trgovaca arheološkim predmetima?

MIHOLJEK: Tokom istraživanja, nakon dokumentovanja svi predmeti su izvađeni, a po završetku kampanje nalazište je prekriveno geotekstilom i željeznim mrežama. Stvar je povjerenja tima. Iako je bilo uključeno na desetine učesnika istraživanja kroz deset godina istraživanja, svima nama je cilj bio isti. Mi radimo na zaštiti i promociji kulturne baštine. Brinuti o potopljenoj baštini plemeniti je posao.

POBJEDA: U jednom stručnom radu upozorili ste da zakoni i pravilnici sami po sebi nijesu spriječili devastaciju brojnih nalazišta u hrvatskom podmorju, zbog čega su na nekima postavljeni zaštitni metalni kavezi. Da li se stanje u međuvremenu popravilo i koje su se metode zaštite pokazale najdjelotvornijim?

MIHOLJEK: Devastacija podvodnih nalazišta u Hrvatskoj postoji, no u bitno manjoj mjeri nego prije. Zakon o zaštiti kulturne baštine je dobar, ako ga se pridržavate. Mehanička zaštita nalazišta putem kaveza je takođe dobra, ako nakon postavljanja takve zaštite nastavite monitoring i brigu o samoj funkciji zaštite, a ako nema sistemskog nadzora nema puno smisla, da ne spominjem finansijski dio priče koji je velik. Ja vam tvrdim da je edukacija najbolji način zaštite kulturne baštine. To je dugotrajan proces u koji trebaju biti uključeni svi, od djece u vrtićima do starih ribara. Kada ljudi...