Vladimir Vujović predstavio roman "Razgovori sa Vješticom" u Budvi

Pisac Vladimir Vujović, dobitnik posebnog priznanja Evropske nagrade za književnost, predstavio je sinoć na Trgu pjesnika u Budvi roman "Razgovori sa Vješticom", koji je bio u najužem izboru za NIN-ovu nagradu. U okviru književnog programa 40. festivala Grad teatar, Vujović je sa književnim kritičarem Igorom Perišićem razgovarao o neobičnoj formi romana, odnosu umjetnosti i etike, odmaku od autofikcije, ali i metafizičkoj dimenziji umjetničkog stvaranja.

Perišić je na početku večeri ukazao na Vujovićevu specifičnu poziciju na savremenoj književnoj sceni, ocijenivši da je riječ o autoru koji je već sa 35 godina izgradio zreo i raznovrstan opus. Vujović, koji je do sada objavio tri romana i zbirku priča, kazao je da njegov stvaralački proces ne podrazumijeva svakodnevno pisanje i da mnogo značajnije mjesto u njegovom radu zauzima čitanje. "Imam ogromne periode vremena u kojima uopšte ne razmišljam o pisanju niti radim na nečemu. Ono što svakodnevno radim jeste čitanje i to mi je mnogo važnije", istakao je Vujović.

Govoreći o savremenoj književnosti, osvrnuo se i na popularnost autofikcije. Iako među autorima tog žanra prepoznaje zanimljive pisce, smatra da je na regionalnoj književnoj sceni došlo do svojevrsne hiperinflacije takvih knjiga. Njegovo interesovanje, kako je objasnio, od početka je bilo usmjereno u drugom pravcu. Centralni dio razgovora bio je posvećen romanu "Razgovori sa Vješticom", napisanom u formi fiktivnih intervjua koje novinar Adam Vještica vodi sa slikarom Vidom Latinovićem.

Perišić je ocijenio da je Vujović, uprkos tome što se činilo da su brojne postmodernističke književne strategije već isprobane, pronašao originalnu formu kroz koju razgovor o umjetnosti prerasta u priču o smislu ljudskog postojanja. Vujović je otkrio da je prvobitno planirao znatno obimniji roman o premještanju Pivskog manastira sedamdesetih godina prošlog vijeka zbog izgradnje hidroelektrane Mratinje. Od te ideje je odustao, ali je lik slikara iz prvobitne konstrukcije vremenom postao centralna figura nove priče. Inspiraciju za formu romana pronašao je u knjizi intervjua sa britanskim slikarom Frensisom Bejkonom.

"Učinilo mi se da ima nešto romaneskno u tome kako on odgovara na pitanja, kako se između redova grade odnosi i kako, govoreći gotovo isključivo o umjetnosti, na kraju stvara sliku o tome ko je taj čovjek zapravo. Kada sam krenuo da pišem, nije bilo garancije da će to funkcionisati, ali pokazalo se da ta forma može da uvuče čitaoca u priču", objasnio je Vujović. Razgovarano je i o etičkoj dimenziji umjetničkog stvaranja, faustovskom motivu u biografiji glavnog junaka i granicama javnog govora o umjetnosti. Vujović je kazao da nije siguran da je umjetnost sama po sebi etična, navodeći da je upravo to jedno od pitanja koja je želio da ispita romanom.

Forma intervjua omogućila mu je da istraži koliko umjetnik može biti iskren kada razgovor izađe iz okvira estetike i dotakne pitanja etike, odgovornosti i ličnih izbora. Perišić je posebnu pažnju posvetio i ženskim likovima – supruzi glavnog junaka i njegovoj tetki – kao i minimalističkom načinu na koji Vujović gradi ljubavne odnose. Autor je kazao da mu nije bila namjera da unaprijed konstruiše filozofsku poruku kroz te likove, već da ih prije svega učini uvjerljivim. "Znao sam da roman zavisi od toga da ti ženski likovi, a naročito lik tetke, budu uvjerljivi. Ako iz toga proizađe neka filozofska dubina, to dođe kao bonus i pisac može samo da bude zahvalan", rekao je Vujović.

Završni dio razgovora bio je posvećen metafizičkom sloju romana i pitanjima koja izlaze iz okvira same umjetnosti – čovjekovom porijeklu, smislu postojanja i onome što dolazi poslije života. Vujović je kazao da je taj dio romana povezan sa njegovim ličnim čitanjima i preokupacijama, ističući da odbija ideju umjetnosti koja bi se potpuno odrekla metafizičkog nivoa. "Teško mi je da shvatim ljude koji se bave umjetnošću i vole umjetnost, a spremni su da se odreknu tog metafizičkog nivoa. To jesu najdublja pitanja – ko smo, odakle dolazimo i kuda idemo. I bez umjetnosti ćemo se teže suočiti sa njima", poručio je Vujović.

Nakon razgovora na Trgu pjesnika, publika je imala priliku da postavi pitanja i razgovara sa autorom.