Džejms Marsden otkrio nesigurnosti tokom snimanja filma 'Hop'

Marvel, suočen s padom interesovanja za svoje filmove, odlučio je da za predstojeći spektakl „Avengers: Doomsday“ okupi brojna poznata lica iz ranijih ostvarenja. Pored Roberta Daunija Džuniora, publika će ponovo imati priliku da gleda Patrika Stjuarta i Ijana Mekelena kao Profesora X i Magneta, dok se u franšizu vraća i Džejms Marsden u ulozi Skota „Kiklopa“ Samersa.

Marsden je mutanta koji iz očiju ispaljuje laserske zrake prvi put igrao 2000. godine u filmu „X-Men“, ostvarenju koje je pomoglo da započne moderna era superherojskih filmova. Njegov ljubavni trougao sa Džin Grej, koju tumači Famke Jansen, i Vulverinom, kojeg igra Hju Džekmen, bio je jedan od važnih pokretača radnje originalne trilogije. Priča njegovog lika završila se emotivnom smrću u filmu „X-Men: The Last Stand“.

Iako njegov lik nikada nije dostigao popularnost Vulverina, Marsden je tokom godina izgradio uspješnu holivudsku karijeru. Ostvario je jednu od glavnih uloga u popularnoj franšizi „Sonic the Hedgehog“, u kojoj igra ljudskog prijatelja i svojevrsnu očinsku figuru plavog ježa Sonika. Bio je nominovan i za nagradu Emi za ulogu predsjednika SAD u seriji „Paradise“, više od decenije nakon što je u filmu „The Butler“ tumačio Džona Ficdžeralda Kenedija.

Međutim, jedan film iz svoje karijere Marsden ne pamti s naročitim zadovoljstvom. Riječ je o ostvarenju „Hop“ iz 2011. godine, koje prati sina Uskršnjeg zeca i njegov san da postane rok bubnjar. Glas glavnom junaku pozajmio je Rasel Brend, dok Marsden igra Freda O'Hera, nezaposlenog mladića koji pomaže zecu da ostvari svoj san.

Problem za glumca bio je način na koji je film sniman. Većinu scena igrao je nasuprot zamišljenom liku koji je tek kasnije dodat kompjuterskom animacijom, pa na setu nije imao pravog glumačkog partnera. Marsden je svojevremeno priznao da mu je takav način snimanja bio veoma naporan. Kazao je da ne voli filmove u kojima se jasno primjećuje da glumci zapravo ne komuniciraju sa likovima koji su naknadno ubačeni u kadar.

Posebno mu je bilo važno da interakcija Freda i animiranog zeca djeluje uvjerljivo, zbog čega je snimanje zahtijevalo mnogo više koncentracije i preciznosti nego što bi publika mogla da pretpostavi.